Doći do ugovora sa nekim od klubova iz Premijer lige, argentinske ili brazilske lige nije nimalo lako.
Igrač mora da posjeduje velike kvalitete da bi uspeo da se izbori za mjesto u nekom od klubova koji se takmiče u ovim ligama.
Međutim, da nije uvijek tako posvjedočiće primjeri dvojice fudbalera za koje se može reći da su najveći prevaranti koji su se do sada pojavili na fudbalskim terenima.
Većini ljubitelja fudbala ime Karlos Kajser ne znači ništa. Ako bi vam rekli da je taj fudbaler nastupao za najveće brazilske klubove poput Vasko da Game, Flamenga, Fluminensea, Botafoga odmah bi vam bilo jasno da nešto nije kako treba. Kajser je tokom svoje igračke karijere promijenio desetak klubova, igrao je na poziciji napadača. Tokom cijele svoje karijere odigrao je samo 30 mečeva i nije postigao nijedan gol.
– Jednostavno, želio sam da budem fudbaler, a da ne moram da igram – govorio je nakon što je okončao karijeru.
Njegova strategija je bila jasna i efikasna, stvarati prijateljstva sa najvećim brazilskim igračima 80-ih godina. Tako je postao prijatelj sa Edmundom, Romariom, Renatom Gaučom, Rikardom Ročom i mnogim drugim.
– Kad bih lažnim pozivima i kontaktima došao do kluba potrudio bih se da potpišem ugovor. Nakon toga je sve išlo lako. Izađem na teren, padnem napravim scenu da sam doživio užasnu povredu. Tada nije bilo magnetne rezonance i svi bi mi vjerovali. Mjesec dana bih odmarao, pa mjesec trčkarao, ponovo se povrijedio i tako u krug – priča Kajser.
Uvijek je uspijevao da sakrije koliko je loš fudbaler. Dok je nastupao za ekipu po imenu Bangu uvijek je bio rezerva i bio je uvjeren da nikada neće ulaziti u igru. Na jednoj utakmici njegov tim je gubio, a trener je rekao da mora da se zagrije i uđe u igru. Kajser je sada morao da brzo smisli kako da se izvuče iz ove situacije. Poslije nekoliko minuta trener ga je uveo u igru. Kajser je na terenu proveo par minuta, a onda je dobio direktan crveni karton jer je otišao do navijača i vrijeđao ih.
Vlasnik kluba De Andrade je bio bijsan i zahtijevao je objašnjenje, a Kajser mu je rekao:
” Prije nego što kažete bilo šta, poslušajte me. Bog mi je dao jednog oca, kojega sada više nemam, ali mi je onda dao i drugog,” pokazujući na De Andradea. “Nikada ne bih dozvolio da navijači mog oca nazivaju lopovom, a oni su upravo to radili. Zato sam intervenisao.”
De Andrade ga je za ovaj gest nagradio produženjem ugovora.
Nakon 20 godina karijere iza njega je ostalo 30 odigranih mečeva i nula golova.
Druga priča stiže iz Afrike.
Senegalac Ali Dia nakon neusjpešnih pokušaja da potpiše ugovor sa niželigaškim klubovima, potpisuje ugovor (1996.godine) sa Sautemptonom koji se takmičio u Premijer ligi.
Naravno, do ugovora nije došao zahvaljujući fudbalskim vještinama, već zbog toga što je imao perfektan plan. On je “unajmio” cimera iz studentskog doma koji je trebao da odglumi Žorža Veu, a lažni Vea je trebao da pozove tadašnjeg menadžera Sautemptona Grejema Sunesa i predloži mu da potpiše ugovor sa Diom. Sunes je primio poziv i odlučio je da povjeruje na riječ velikom fudbaleru i osvajaču Zlatne lopte Žoržu Vei, pa je sa Diom potpisao profesionalni ugovor.
Dia je za Sautempton odigrao jedan meč, a publika i igrači nisu mogli da vjeruju svojim očima kada je Dia počeo da trčkara po terenu.
– Izgledao je kao bambi na ledu – kazao je Met Le Tisije, kojeg je Dia zamijenio na toj utakmici.
Dia je kasnije prešao u Gejtshed, za koji je na osam mečeva postigao dva gola. Devet godina se bavio fudbalom, promenio je 10 klubova u kojim je odigrao ukupno 17 mečeva i postigao dva gola.
