Predsjednik FSCG Dejan Savićević se emotivnim govorom oprostio od Matije Šarkića.
Poštovana porodice Šarkić, draga Natali, Bojane, Danilo i Olivere, drugovi i saigrači, dragi prijatelji,
Sa neizmjernom tugom u srcu danas izlazim na ovu govornicu da se, a ni sanjao nisam da će biti tako, oprostim od vašeg i našeg Matije, izuzetnog momka koji nas je napustio isuviše rano. Njegov iznenadni odlazak nevjericom je obojio prethodne dane, duboko rastužio sve nas koji smo ga poznavali, sve koji su sa njim sarađivali i sve oni koji su ga bespoštedno bodrili sa tribina.
O Matiji kao fudbaleru, izuzetnom golmanu, mogao bih govoriti dugo i opširno. Matija se najbolje osjećao između stativa, na gol liniji. Tu je bio svoj na svome, tom mjestu je pripadao. Na golu se osjećao potpuno prirodno, gospodareći prostorom koji ga okružuje. Među stativama izgledao je kao div, kao nepremostiva prepreka za svakog protivnika i svaki protivnički pokušaj. Saigračima je ulivao sigurnost, protivnicima strah kada se nađu oči u oči sa njim…
Posljednjih dana napisano je mnogo toga o Matiji i njegovoj karijeri. Od početaka u rodnom Grimzbiju, preko vremena provedenog u Anderlehtu, pa povratka na Ostrvo u redove Aston Vile i pozajmica klubovima u kojima se razvijao, do prelaska u Volverhempton i na kraju sjajne sezone u kojoj je uspio da čak na 12 utakmica sačuva mrežu Milvola… Pisalo se i o njegovom talentu i potencijalu, koji su bili neograničeni što je i pokazao mnogo puta. Uz vanserijski talenat, besprekorna radna etika i posvećenost golmanskom pozivu koje je Matija baštinio učinili su da se izdvoji iz svoje generacije i dođe do najveće evropske scene. Upravo na najvećoj sceni njegovo prisustvo osvetljavalo je stadion svaki put kada bi zakoračio na teren.
Nedavno, prije samo desetak dana, čudesnim odbranama u Briselu, u prijateljskoj utakmici sa Belgijom, oduševio je kompletnu javnost zemlje u kojoj je proveo dobar dio svog djetinjstva, ali i najveće svjetske medije koji su se utrkivali da komplimentima opišu izdanje našeg Matije. Za nas to nije bilo ništa novo, ništa nepoznato… Naš Šarka, kao su ga svi u reprezentaciji od milošte zvali, iz treninga u trening i iz nastupa u nastup uvjeravao je sve u stručnom štabu nacionalnog tima da je golman svjetske klase. Nastupom u Briselu potvrdio je to svima koji nisu imali priliku da svakodnevno svjedoče njegovom umijeću i vanserijskom talentu. Nažalost, ostaćemo uskraćeni za priliku da se još mnogo puta, kako je trebalo da bude, divimo njegovim bravurama na golu nacionalnog tima…
Znam, dragi naš Matija, da si imao dvije velike želje u profesionalnoj karijeri. Prvu, da budeš na golu seniorske reprezentacije tvoje zemlje, tvoje Crne Gore, ispunio si još 2019. godine kada si se prvi put našao u startnoj postavi „sokola“. U dresu sa državnim grbom bio si najbolja verzija sebe, što si pokazao u svih devet nastupa koliko si upisao u za tebe svetom dresu, onom koji ćeš ponijeti na onozemaljski svijet.
Drugu želju, da nastupiš u utakmici Premijer lige nažalost nisi stigao da ostvariš. A zaslužio si to, itekako. Poznajući tvoj karakter i posvećenost radu bili smo sigurni da ćeš i tu želju ostvariti…
O Matiji kao čovjeku najbolje govori njegov zaštitni znak – širok osmjeh koji je krasio njegovo dječačko lice. Uvijek i u svakom momentu, naš Šarka bio je nasmijan šireći oko sebe dobru energiju i optimizam. Djelovao je orhabrujuće, bio je ljudska gromada koju, činilo se, ništa ne može zaustaviti… Besprekorno vaspitan, diplomatski kulturan, sa izuzetnim poštovanjem za svakog druga, prijatelja, saigrača, saradnika, navijača… Kroz život je išao uzdignute glave i bez garda, šireći ruke i otvarajući srce svima koji su bili dio njegovog života. Nije znao za kompromis kada je u pitanju odnos prema porodici, od koje je uvijek dobijao bezrezervnu podršku. Porodica je bila centar njegovog svijeta, izvor energije za sve briljantne partije koje je pružio kako na klupskom tako i na reprezentativnom nivou. Prema saigračima i saradnicima odnosio se baš kao prema porodici – sa maksimalnim uvažavanjem i poštovanjem. U Matiji su svi, u klubu i reprezentaciji, imali iskrenog prijatelja koji je uvijek bio spreman da pruži ruku pomoći. I uvijek je to radio sa osmjehom, pružajući dodatno ohrabrenje u teškim momentima.
Poštovana porodice Šarkić, draga Natali, Bojane, Danilo i Olivere, u ovim teškim trenucima i tragediji koja je zadesila prije svega vašu porodicu, budite ponosni na Matiju, na njegov životni put i trag koji je ostavio među nama. Matija će biti primjer uzornog čovjeka, vrhunskog sportiste i iskrenog patriote.
Dragi Matija, neopisivo nas je rastužio tvoj prerani odlazak i neizmjerno ćeš nam nedostajati u godinama koje su trebale da budu tvoje, u kojima si trebalo da budeš naš broj jedan. Čuvaćemo uspomenu na tebe, sa pijetetom se sjećati svega što si uradio za nastupajući za sve reprezentativne selekcije tvoje Crne Gore.
Počivaj u miru, dragi naš Matija. Tvoja strast prema fudbalu i tvoj duh nikada neće biti zaboravljeni. Sjećanje na tebe živjeće zauvijek u srcima svih nas koji smo imali privilegiju da te poznajemo.
Dragi Matija, vječna ti slava i hvala!
Tuga do neba,počivaju u miru mladi čoveče
Bio si u zanavijek ćeš biti naš ponos.Divni nasmejani dječače.