Milan Vukotić je fudbaler plemenitog kova – ima 22 godine, vođa je i najbolji igrač Budućnosti, najbolji igrač i strijelac domaće lige, reprezentativac Crne Gore, pred ozbiljnim je transferom u inostranstvo…
Pa ipak, nije sve išlo tako glatko, mnogo prepreka – uspona i padova morao je da prođe da bi nesvakidašnji talenat zablistao u punom sjaju.
Vukotić je fudbalski “eksplodirao” ove jeseni, a priča počinje prije četiri godine. Tada je kao tinejdžer, biser crnogorskog fudbala, sa samo jednom utakmicom u Budućnosti i dvadesetak na dvojnoj registraciji u Iskri, otišao u zagrebački Dinamo.
Prelaz je bio veliki…
“Dinamo je jedan od najvećih i najozbiljnijih klubova u regionu, posebno kada je u pitanju rad sa mlađim uzrastima. Mnogo pažnje posvećuju tome i ti treninzi, to gledanje na fudbal – sve je to trebalo doživjeti. Bilo je na vrhunskom nivou. To je jedna strana priče, a druga je da – ipak nisam igrao tamo, a najgore što može da se desi bilo kojem fudbaleru jeste da nema minutažu. Nastupao sam za Dinamo II, dva puta sam bio na klupi u prvoj ekipi. I to je bilo neprocjenjivo, bili su tu Lovro Majer, Ivanušec, sve vrhunski igrači i hrvatski reprezentativci, ali opet nije to potpuno kada ne zaigrate za prvi tim”, priča Vukotić u razgovoru za Meridiansport.
Nije bilo lako uklopiti se u Dinamu, posebno za nekog ko dođe iz Crnogorske lige.
“Nema jezičke barijere, sa te strane nema problema, ali opet, taj sistem rada, način na koji se vrši selekcija – sve je to bilo teško za nekoga ko je došao iz naše lige. Sa druge strane, bio sam premlad, samo 17 godina, možda je bila i greška što sam tako mlad prešao u tako veliki klub”, ističe Vukotić.
Dinamo mu je, međutim, pomogao da sazre, sve to što je prošao tada “naplaćuje” ovih dana, na terenu…
“Mislim da sam i pored svega dosta naučio u Dinamu. Ipak, teško se dići kada se iz takvog kluba, u koji ste otišli sa 17 godina, opet vratite kući. Trebalo je biti mentalno jak, a mislim da sam ja bio”, dodaje.
Ni put njegovog povratka iz Dinama, međutim, nije bio posut ružama. Išao je preko Mostara, preko Zrinjskog…
“Želio sam da imam minutažu u Zrinjskom, u pitanju je jedan od najvećih klubova Bosne i Hercegovine, tim u kojem je igrao Luka Modrić, učesnik grupne faze Lige konferencija. Dinamo i Zrinjski, ipak, nisu mogli da se dogovore oko nekih procenata, a ja sam ispaštao – ćutao sam i radio, želio sam samo da igram, a nisam dobio priliku”.
Povratak u Crnu Goru bila je jedina opcija, a Budućnost je Vukotićev matični klub, dočekao ga je raširenih ruku.
“Želio sam da se vratim, ispostavilo se da je to bila prava odluka. Trebalo je, međutim, istrpjeti me, ipak godinu i po dana nisam imao prave utakmice, pravo takmičenje, i potrebno je neko vrijeme da prođe”.
Povratak u sadašnost – ostatak priče je poznat. I gleda se ove jeseni maltene svake sedmice. Vukotić blista u dresu Budućnosti, maltene svaki gol – a dao ih je osam, najviše u ligi, je pravo malo remek-djelo.
Mladi as podgoričkog kluba debitovao je i u dresu reprezentacije, bio je starter u jedinoj pobjedi u Ligi nacija, u Nikšiću protiv Turske (3:1) i već ove jeseni će najvjerovatnije napustiti Budućnost.
“Takav je i dogovor sa klubom, s obzirom na to da mi ugovor ističe na ljeto. Odlazak na zimu omogućio bi i klubu da eventualno nešto zaradi, a zašto bi i ja na proljeće zauzimao mjesto nekom mlađem ako je jasno da idem na ljeto”, ističe Vukotić.
Partizan je zainteresovan, ali nije jedini…
“Prija kada pročitate da vas želi Partizan ili neki drugi evropski klub. Više je opcija, sve je to sada stvar pregovora i vidjećemo kako će se završiti. Ono što mogu sa sigurnošću da kažem jeste da sam spreman za naredni korak – puno spremniji nego kada sam kao 17-godišnjak otišao u Dinamo”.
I ako Vukotić ode ovog januara, i ako Budućnost osvoji titulu – a na najboljem je putu, veliki, ako ne i najveći dio zasluga, ide njemu…
“Igramo dobro, imamo kvalitet, imamo motiv, želju, koncentraciju, ozbiljno prilazimo svakoj utakmici, i kada je tako, onda nema ni problema”, kaže.
Gdje god da bude, u martu bi opet trebalo da bude u Crnoj Gori – na narednom okupljanju reprezentacije.
“Reprezentacija je nešto posebno, a naročito kada učestvujete u onakvoj pobjedi kao što smo je ostvarili protiv Turske. Atmosfera u nacionalnom timu je fenomenalna, pravi smo skup iskusnih i mladih igrača, koji imaju od koga da uče. Nadam se da ću nastaviti tu priču”, zaključuje Milan Vukotić.
