Fudbal i umjetnost – na prvi pogled dva različita svijeta, ali u očima istinskih poznavalaca igre, oni su neraskidivo povezani. Pokreti na terenu, elegancija dodavanja, nepredvidivi driblinzi i precizni golovi – sve to može ličiti na poteze četkice na platnu.
Pantaleo Korvino, legendarni sportski direktor Lećea i čovjek koji je otkrio i oblikovao brojne velike igrače, nedavno je na poseban način govorio o fudbalerima koje je imao priliku gledati i dovoditi. Njegova poređenja igrača s velikim umjetnicima otkrivaju koliko duboko razumije igru.
„Fabrizio Mikoli i Mirko Vučinić me uvijek podsjećaju na Kandinskog“, rekao je Korvino. „Njihova igra bila je apstraktna, nepredvidiva, ali puna unutrašnje harmonije i izraza. Kao da su boje pretvarali u pokrete, u driblinge koji su bili neuhvatljivi i očaravajući.“
Za razliku od njih, Luka Toni – iako nije bio vezni igrač – imao je potpuno drugačiji pristup. „Toni je tražio golove na geometrijski način, sve je bilo precizno, unaprijed posloženo kao kod Mondriana. Jasne linije, struktura, ravnoteža – to je bila njegova estetika.“
A kad je riječ o Dušanu Vlahoviću, Korvino ne štedi riječi. „Za mene je Vlahović futurista. U njegovoj igri osjećam snagu, ubrzanje, pokret koji podsjeća na radove futurista poput Balle ili Boccionija. To je fudbal koji ne stoji – već eksplodira ka budućnosti.“
Maloletnicima je zabranjeno da učestvuju u igrama na sreću, učešće u igrama na sreću može izazvati zavisnost.