Odmah nakon treninga, Đalović je podnio ostavku.
– Imali smo trening na kojem je u jednom trenutku došlo do iznenadnog i vrlo eksplozivnog sukoba između dva igrača, koji je odmah prerastao u fizički obračun. Nakon početnog šoka, zatrčao sam se kao bih razdvojio dvojac koji se tukao, a kako oni toga u svojoj tučnjavi nisu bili ni svjesni, jedan je udarac pogodio mene. Naravno da je nakon toga tučnjava odmah prestala, ali šteta je već bila napravljena i bila je jako velika. Takvo nešto malo koji trener doživi u karijeri. Srećom, ostao sam pribran i sa svojim sam se saradnicima zaputio u svlačionicu.
Tamo ste brzo donijeli odluku da ćete svi zajedno podnijeti neopozivu ostavku?
– Postojala su samo dva moguća scenarija: ili ćemo potjerati oba igrača ili ćemo mi kao stručni štab kolektivno otići. Svako drugo rješenje za mene kao trenera nije postojalo. Mogao sam izabrati ostanak i potjerati dva igrača, ali procijenili smo da bio to bio veliki udarac za klub od kojeg se mjesecima ne bi mogao oporaviti. Dva igrača koja su se potukla ujedno su i dva najbolja igrača Maribora, oni su kičma ekipe, stubovi koji je nose. Maribor nema igrače koji ih mogu adekvatno nadomjestiti. Međutim, nije u pitanju smo klasa njih dvojice, nego i narušavanje kompletne atmosfere u svlačionici i klubu, repovi koji bi se potom vukli ko zna do kada… Realno, da smo ostali teško bismo više imali atmosferu koja je nužna da bi ekipa mogla dobro igrati i pobjeđivati. Stoga smo procijenili da je za klub ipak bitno bolja opcija da mi kao stručni štab odstupimo. Čelnici kluba ostali su u šoku, kao i svi igrači, svi su redom nam poslali poruke…












