Perišićevo prilagođavanje: Konačno uživam, napadačima se računa samo kada daju golove

Tri utakmice – tri gola, svega u 10 dana, i to u važnim pobjedama svog tima u prvenstvu i u Kupu.

Mladi crnogorski reprezentativac ponovo uživa na terenu.

Trebalo je, međutim, biti strpljiv, psihički, ali i, kako i sam kaže, fizički jak…

“Ideja je bila da idem iz Slavije u Košice po veću minutažu. Promijenio sam zemlju i ambijent, iako su Češka i Slovačka slične, ali Slavija je prevelik klub. Košice su veoma interesantne, tim koji je ljetos izborio Evropu, igrao je kvalifikacije za Ligu konferencija. Problem je bio što me je dugo nakon prelaska mučila povreda, igrao sam, trpio, borio se s tim. U suštini nije lako kada dođete na pozajmicu, obično su u prvom planu igrači koji su članovi tog kluba, ali ja sam čekao svoju šansu i napokon mi se posrećilo”, priča Vladimir Perišič.

Golovi Žilini, pa Mihalovicama u prvenstvu, a onda prije dva dana i Dunajskoj stredi u Kupu, u velikoj pobjedi 4:0 – Košice, dijelom i zahvaljući Perišiću, bježe iz opasne zone u prvenstvu, a plasirale su se i u polufinale najmasovnijeg takmičenja.

Može li nekadašnji napadač Budućnosti da privremeni boravak u Slovačkoj kruniše trofejom?

“Nismo bez šanse, jer su iz Kupa već ispali Slovan i Dunajska streda, dva vodeća tima u prvenstvu, nema ni Trnave koja je četvrta, ostala je Žilina koja je treća, sa kojom smo nedavno u prvenstvu igrali 2:2” , napominje 21-godišnji napadač.

Konačno se, kaže, osjeća dobro i u Slovačkoj.

“U Češkoj sam igrao za drugi tim Slavije, prijala mi je Druga liga, koja je jaka, vidio sam da mogu dobro da se nosim, iako je i tu trebalo dosta vremena za privikavanje. Slično je i u Slovačkoj – vidim, osjećam da mogu, ali me konstantno koči povreda, nikako da zaigram u kontinuitetu koji je potreban napadačima. Sada je konačno došlo sve na svoje, najljepše je za napadača kada daje golove, jer kada ih nema – onda se i ne osjeća ispunjenim. Ušao sam u prvu postavu i cilj mi je da zadržim taj status do kraja sezone, ako još uz to dođe finale Kupa, ili još bolje trofej, bilo bi fenomenalno”.

Na ljeto, ili je barem takav cilj Vladimira Perišića – treba da uslijedi povratak u Slaviju.

“Nisam još debitovao za prvu ekipu, koja je vrlo jaka, igrala je Ligu šampiona, ali to je moj cilj – tome stremim. Ništa u životu mi nije palo s neba, za sve sam morao da se izborim, znam da me ni sada ne čeka jednostavan put, ali ja sam siguran sam da mogu”.

Nije “jednostavan” bio ni njegov put kroz crnogorsku fudbalsku piramidu – kaljenje u Drugoj ligi, bljesak u Budućnosti na evropskoj sceni i, kao kruna, prelazak u Slaviju.

“Nekako ispada da se to dogodilo ispod radara, preko noći, i jeste se desilo brzo ali samo ja znam koliko sam morao da postignem golova za Kom, da dočekam i iskoristim šansu u Budućnosti. Došli su mečevi u Evropi i ja sam iskoristio priliku, da nisam – još dugo bih se borio da budem prvotimac. Golovi su mi otvorili vrata, došao je poziv Slavije i brzo sam se našao tamo”, premotava film.

Već ovog mjeseca Perišić stiže u Crnu Goru, na mečeve mlade reprezentacije.

Poljska kod kuće, pa Švedska u gostima – naredni su rivali u veoma teškoj grupi.

“Osim Poljske i Švedske imamo Italiju, imamo i Makedoniju i Jermeniju koje su neugodne – ne pamtim da je neko dobio težu grupu. Mi smo se već pokazali, pobijedili smo Švedsku, Makedoniju i Jermeniju, još imamo i nekih šansi, ali bitan nam je svaki bod, bez obzira na krajnji plasman u paklenoj konkurenciji. Nije lako, često nedostaju važni igrači, idu u A tim koji ima prioritet, ali se borimo”, zaključuje Perišić.

I on je u prošlom ciklusu Lige nacija bio raspoređen u A reprezentaciju, putovao je na Island, nije debitovao, ali ako nastavi golgetersku seriju kojom je otvorio 2026. godinu – ne mora da brine…