“Kada sam potpisao za Omoniju obećao sam da ću dati maksimum za ovaj dres i odlazim uzdignutog čela, sa trofejom! Za moju braću iz svlačionice: hvala vam za sve bitke, osmjehe i uspomene. Za trenere: hvala vam što ste vjerovali u mene. Za navijače: vi ste duša ovog kluba. Moram da vas obavijestim da je moja priča sa Omonijom stigla do kraja. Vidimo se svi u nedjelju na mojoj posljednjoj utakmici za Omoniju, gdje ćemo zajedno podići pehar”, napisao je Joveta.
Postoji mogućnost da se crnogorski golgeter narednog ljeta vrati u Partizan u kojem je ponikao, a još uvijek nije poznato da li bi to uradio kao fudbaler ili se oprobao u ulozi sportskog direktora o čemu smo ranije i pisali.
Maloletnicima je zabranjeno da učestvuju u igrama na sreću, učešće u igrama na sreću može izazvati zavisnost.
I just read your post about Jovetić’s departure from Omonija, and I truly appreciate how you captured the emotional weight of such transitions in a player’s career. It’s fascinating to see how these moves can reshape not only the player’s trajectory but also the dynamics of the teams involved.
While many focus solely on statistics, I find it refreshing that you highlighted his contributions beyond just goals—his leadership on and off the field sounds like it will be missed. I’m curious about how this change might impact block blast Omonija in terms of team morale moving forward. Thank you for sharing such insightful content!