Bulatović: Nisam planirala da plačem, ali emocije su bile iskrene i od srca

Slađana Bulatović završila je reprezentativnu karijeru na prijateljskoj utakmici protiv Bosne i Hercegovine, odigranoj na stadionu „DG arena“. Nekadašnja kapitenka na terenu je provela prvih sedam minuta, nakon čega je, u suzama, napustila igru. Fudbalerke dvije selekcije priredile su joj špalir, a kapitensku traku predala je Armisi Kuč. Za doprinos reprezentaciji dobila je i prigodan poklon od selekcije Bosne i Hercegovine.

Bulatović je priznala da nije očekivala da će taj trenutak biti toliko emotivan.

„Emocije su se slegle. U prvih par dana nijesu. Iskrena da budem, nijesam očekivala da će biti toliko emotivno. Nijesam planirala da plačem, ali jednostavno, to su emocije koje su iskrene i od srca, i protiv toga čovjek ne može“, kazala je Bulatović.

Posebno ju je dirnuo transparent koji su na „DG areni“ istakli njeni drugovi iz djetinjstva, podsjećajući na njene fudbalske početke na lokalnim livadama.

„To je bilo nešto… U isto vrijeme mi je srce bilo puno, a i slomilo mi se. To su moji drugari iz djetinjstva, sa kojima sam na livadama počela da igram fudbal. Sjećam se, igrali smo pet na pet. Svi ti dječaci, koji su tada bili dječaci, a sada su momci, došli su da mi pruže podršku i budu tu na jedan od najvažnijih dana u mojoj karijeri“, ispričala je nekadašnja kapitenka.

Povreda uticala na završetak karijere

Bulatović je otkrila i da su zdravstveni problemi, uključujući povredu koju je doživjela u Nikšiću, uticali na odluku da završi reprezentativni put.

„Htjela sam da to bude nekako po mojim uslovima i da bude onda kada ja odlučim, kao što sam, na neki način, i kroz inat radila tokom cijele karijere. Ali jednostavno, neke zdravstvene situacije koje su se u međuvremenu desile itekako su uticale na završetak ovog fudbalskog puta“, kazala je Bulatović.

Osvrćući se na godine provedene u fudbalu, istakla je da se ne kaje zbog svojih odluka, bilo da je riječ o izboru klubova ili izazovima sa kojima se suočavala.

„Smatram da se sve što se desilo u mojoj fudbalskoj karijeri, kao i u životu, dogodilo s nekim razlogom. Ja sam bila ta koja je svaki put birala i moje su odluke bile takve da sam kasnije sama morala da se nosim s njima, i sa odlukama, i sa porazima, i sa izborima. Ne kajem se ni zbog čega, čak naprotiv, opet bih“, poručila je ona.

Od predrasuda do temelja za budućnost

Govoreći o razvoju ženskog fudbala u Crnoj Gori, Bulatović je naglasila da su ona i njene saigračice tokom karijera morale da se bore sa brojnim predrasudama i stereotipima.

Prema njenim riječima, generacija koja je godinama nosila dres nacionalnog tima doprinijela je stvaranju selekcije koju odlikuju zajedništvo, timski duh i sve veće iskustvo.

„Svaka od nas je počinjala taj put pun predrasuda, stereotipa i osuđivanja. Sve smo morale da se izborimo sa tim. Od nečeg malog stvorili smo nešto veliko. Iz jedne male države, koja nema toliko stanovnika, stvorili smo ekipu koja ima timski duh i zajedništvo, a koja kroz godine, zrelost i iskustvo gradi bolje rezultate i tim za mnogo bolju i jaču budućnost“, istakla je Bulatović.

Dodala je da su treneri, svaki na svoj način, doprinosili razvoju selekcije, ali da su igračice svojim radom, sazrijevanjem i nastupima bile te koje su na terenu ostvarivale pobjede.

Bulatović je za reprezentaciju Crne Gore odigrala 94 utakmice i postigla 31 gol, ostavljajući značajan trag u istoriji ženskog fudbala u našoj zemlji. Njen oproštaj označio je kraj jednog važnog poglavlja, ali i priliku da se podsjeti na put koji su ona i njene saigračice prošle kako bi ženski fudbal u Crnoj Gori dobio veću prepoznatljivost i prostor za dalji razvoj.