Dok su na ovim prostorima počinjali da se nadvijaju crni oblaci, Crvena zvezda je pisala najljepše stranice svoje istorije. Na jučerašnji dan, 8. decembra 1991. beogradski klub evropskoj tituli iz Barija dodao je i svjetsku – osvojenu u Tokiju u finalu Interkontinentalnog kupa protiv Kolo-Kola.
Iako je crnogorski genije Dejan Savićević bio jedan od najzaslužnijih što je Zvezda uopšte i došla u priliku da igra meč za svjetsku krunu, u Japanu je zbog crvenog kartona (pljuvanje) meč završio već 42. minutu.
“Prva asocijalcija na taj meč mi je taj Dejov crveni karton. Imali smo 1:0, a onda šok, isključenje”, prijestio se u intervjuu za Danas tadašnji trener Zvezde Vladica Popović. “Ali ne zamjeram mu na tome, Latinoamerikanci su prgavi, išli su od početka na to da nas isprovociraju. Na kraju je njegov crveni karton ispao sjajna stvar za nas. Proradio je inat”.
Savićević je na početku te sezone potpisao za Milan, a tada je kružila priča kako je Genije lažirao povrede kako bi se čuvao za “kalćo”.
“Ništa od toga nije bila istina”, jasan je Popović. “Dejo je takav čovjek da bi mi u lice rekao da nije želio da igra. Nije igrao sve mečeve, ali je davao sve od sebe kad god je bio na terenu”.
Čovjek koji je u ljeto te godine na klupi Zvezde naslijedio Ljupka Petrovića nastavio je biranim riječima o Zvezdinoj legendi.
“Da Dejo nije iskreno volio Zvezdu da li mislite da bi se kasnije vratio da u njoj završi karijeru? Nemojte misliti da nije mogao da u Italiji završi karijeru za mnogo bolji ugovor. Nije Zvezda imala mnogo takvih veličina, a Dejo svakako spada među najveće”, zaključio je Popović.
Izvor: dnevne novine
