Budućnost je jesenji prvak, dva kola prije kraja prve polusezone ima devet bodova više od drugoplasiranog Petrovca, na dobrom je putu da pitanje šampiona Meridianbet 1. CFL riješi mnogo prije kraja. Ništa neobično – slične razlike dešavale su se i u prošlosti…
“Neobično” je, međutim, to što lider, vjerovatno i budući prvak, za jednog od nosilaca igre ove sezone ima 17-godišnjaka: Andrija Bulatović, omladinski reprezentativac, igrač koji je već debitovao za mladu i koji je pokucao na vrata seniorske reprezentacije Crne Gore, standardan je u veznom redu.
Komanduje igrom, postiže i golove – pogodio je juče u derbiju protiv Petrovca (4:1) kada je Budućnost praktično zaokružila sve što je uradila u prvom dijelu, iako još nije kraj, ostala su dva kola…
“Igramo odličnu polusezonu, u derbiju smo na neki način udarili pečat svega što smo uradili u prethodnih 17 kola, mada ostala su još dva, derbija koja igramo kod kuće protiv Dečića i ponovo Petrovca i sigurno je da ćemo se potruditi da dodatno uvećamo razliku. Ipak, za polusezonu u kojoj smo odigrali 17 mečeva u prvenstvu, doživjeli samo dva poraza, već može da se kaže da je vrlo uspješna”, kaže Andrija Bulatović u razgovoru Meridiansport.
Još nije napunio 18 godina, ispunjen ambicijom, motivom i energijom, ali već i dovoljno zreo za svoje godine – Bulatović ne želi da kaže da je prvenstvo odlučeno.
“Nije, i neću to reći dok teoretski ne budemo prvi! Kada će se to desiti, u martu, aprilu ili maju, nije presudno, ali ne smije da bude opuštanja. U ovoj ligi, kada ne date 100 odsto, kada vam padne fokus, koncentracija, sa svima ćete imati problema. Osjetili smo to na svojoj koži krajem prošlog mjeseca kada smo u četiri dana doživjeli dva poraza. Sa druge strane, svi su motivisani protiv Budućnosti, što je i normalno. Zato, idemo maksimalno, utakmicu po utakmicu”.
Rođen u Kolašinu, prve prvoligaške minute upisao je u Rudaru, dok je u Budućnosti doživio puno afirmaciju – to je dosadašnji fudbalski put Andrije Bulatovića, velike nade crnogorskog fudbala.
“Rudar mi je bio sjajan za afirmaciju, tu sam debitovao u Prvoj ligi, imao odličnu minutažu. Prelaskom u Budućnost počeo sam da stičem pobjednički mentalitet, jer u svakoj utakmici igrate na tri boda, traži se pobjeda, to znate, ne mora to niko da vam kaže. Mislim da je to vrlo značajno i da mi je taj pritisak, da ga tako nazovem, već pomogao da budem zreliji igrač nego što sam bio prije godinu”.
Ljubav prema Budućnosti, kako ističe, prenio mu je otac Oleg, koji je krajem 90-ih nosio dres podgoričkog kluba.
“Budućnost mi puno znači, posebno sada kada igram. Ovdje svi dišu za ovaj klub i čast je nositi plavo-bijeli dres”.
Malo žali, kako kaže, što ne može da pronađe snimak gola koji je njegov otac prije skoro 30 godina postigao protiv Vojvodine u tadašnjoj ligi SR Jugoslavije.
Andrijni golovi su, međutim, dostupni na društvenim mrežama, ove polusezone je postigao dva, jedan je dao i za kadetsku reprezentaciji Crne Gore.
“Počeo sam i da dajem golove, nadam se da ću nastaviti”, ističe uz osmjeh.
Dva cilja ima kada je u pitanju ova sezona…
“Da osvojim duplu krunu sa ekipom Budućnosti u godini u kojoj klub slavi vijek postojanja, a da se sa omladinskom reprezentacijom Crne Gore plasiram na Evropsko prvenstvo. Plasmanom u elitnu rundu kvalifikacija, u konkurenciji Italije, Grčke i Bosne i Hercegovine već smo napravili veliki uspjeh, iako smo bili jako oslabljeni, nadam se da ćemo u martu na završnoj rundi biti kompletniji i da ćemo zaokružiti uspjeh koji ova generacija odavno zaslužuje, jer smo već tri puta ostvarili plasman u elitnu fazu”.
Bulatović će narednog mjeseca napuniti 18 godina. Već je interesantan mnogim velikim klubovima, ali kaže da ne razmišlja previše o onome što bi moglo da se dogodi već na ljeto.
“Debitovao sam za mladu reprezentaciju, glasine da bi mogao da dobijem poziv i za A selekciju dopiru do mene, ali nastojim da me to ne poremeti. Mislim samo na naredni trening. Trenutno mi je u glavi samo Budućnost, iako negdje malom mozgu imam to razmišljanje, zapravo osjećam, da sam spreman za neku narednu stepenicu”.
Gdje bi to moglo da bude? Bulatović, za sada, govori na nivou želja.
Njegovi saigrači iz reprezentacije, doskorašnji klupski drugovi, vršnjaci, već su otišli u inostranstvo – Vasilije Adžić je u Italiji, Marko Perović u Španiji.
A Andrija? Izgovara kao iz topa:
“Ja biram Englesku! Mislim da je Premijer liga krem svjetskog fudbala, ali to je moj san, moja želja. Nadam se, jednog dana…”.
Do tada, divi se zvijezdama Premijer lige.
“Moji omiljeni fudbaleri, zadnji vezni, su Rodri iz Mančester sitija i Deklan Rajs iz Arsenala. Igraju na istoj poziciji, ali su različiti, gledam da od obojice ‘pokupim’ ono najbolje”, zaključuje uz osmjeh.
