Šest utakmica – šest pobjeda (pet u prvenstvu, jedna u Kupu), uz gol razliku 18:5.
To je učinak Budućnosti od 26. septembra i uzbudljive utakmice pod Malim brdom protiv Petrovca. Nakon „nebeskoplavih“, redom su „padali“ Rudar, Mornar, Iskra, Jezero i Podgorica.
„Poslije nešto slabijeg starta u prvenstvu, vratili smo se na pravi put koji nas je krasio prethodne dvije sezone“, govori kapiten tima Vasilije Terzić.
„Bilježimo odlične rezultate u posljednje vrijeme, igramo dobro, a sve to sigurno pozitivno utiče na samopouzdanje kompletne ekipe. Nadam se da ćemo nastaviti u istom ritmu, jer imamo dobro atmosferu u svlačionici“.
A da plavi šampioni imaju šampionski karakter vidjelo se na DG areni u nedjelju protiv Podgorice – aktuelni prvak je bez startera Miloša Dragojevića, Momčila Raspopovića, Andrije Ražnatovića i Zorana Petrovića, kao i povrijeđenog Igora Ivanovića uspio da preokrene utakmicu nakon primljenog kiks gola.
„Nedostajalo nam je nekoliko prvotimaca, a u toku utakmice nas je zadesila povreda Ivanovića i sigurno da nam nije bilo lako, naročito jer smo gubili. Međutim, uprkos tome što smo krenuli iz minusa pokazali smo da imamo karakter, uspjeli da izjednačimo do poluvremena, da bi u drugom dijelu Rai postigao prelijep gol, a onda smo mirno priveli utakmicu kraju“.
„Plavi“ imaju najubojitiji napad u prvenstvu sa 27 golova, a na listi strijelaca vodi Igor Ivanović sa sedam pogodaka i prati ga Miloš Raičković sa šest. Naš kapiten, sa druge strane, prednjači u asistencijama – do sada ih je sakupio sedam.
„Generalno, još od mlađih dana sam uvijek volio više da asistiram saigraču, nego da postignem gol. Radujem joj se više nego pogotku“, govori 22-godišnji vezista, koji je pečat na sedmu asistenciju stavio upravo protiv Podgorice za 1:1, dok je na 13 mečeva postigao jedan gol.
„Naravno, svakom igraču znači kada postigne pogodak, nadam se da ću i taj segment igre poboljšati. Treniram i radim na tome, vjerujem da će se naporan rad isplatiti“.
Terza je u prvim tim ušao u sezoni 2015/16, ali je prvoligaški fudbal počeo da igra od sezone 2017/18. I igrao je gotovo na svim pozicijama u veznom redu – bio je zadnji i centralni vezni, polušpic, pa čak i krilo. Tek u aktuelnoj sezoni, dolaskom Aleksandra Nedovića, je dobio potpunu slobodu.
„Odlično se osjećam na sve tri pozicije u veznom redu i nikada ne biram, već želim da igram i da pružim najbolje od sebe za Budućnost. Međutim, najviše mi prija ta pozicija „desetke“ gdje mogu prije svega da razigravam saigrače, ali i gdje sam bliži golu“.
Pobjede u nizu su se poklopile sa povratkom najvatrenijih navijača – Varvara – na tribine. I sasvim spontano je došlo do nekog rituala da se trijumf zajedno proslavi.
„Navijači su uvijek bili naš 12. igrač, ne priča to niko od nas reda radi, nego je stvarno tako. Prija nam njihovo prisustvu, mi kao igrači se osjećamo bolje, a navijači nam daju vjetar u leđa. Zbog toga se trudimo da im se odužimo dobrim igrama i rezultatima. Poslije svake pobjede se zagrlimo – i mi na terenu, i oni na tribinama – i proslavimo kroz zajedničku pjesmu“.
