Odlazak Cica Kranjčara rastužio je svakog navijača crnogorske reprezentacije zbog svega što je legenda hrvatskog i jugoslovenskog fudbala dala, a utisak je mnogih i da je mogla još više da učini, da je duže ostala na klupi “hrabrih sokola”.
Prije 11 godina je Kranjčar došao na kormilo našeg nacionalnog tima kao nasljednik Zorana Filipovića.
“Uspjeli smo da angažujemo stručnjaka sa velikim iskustvom, kako klupskim tako i internacionalnim. Kranjčar iza sebe ima blistavu igračku i trenersku karijeru tokom koje je vodio i reprezentaciju Hrvatske, sa kojom se plasirao na prvenstvo svijeta 2006. godine. Uvjeren sam da smo napravili pravi izbor i da će naša reprezentacija pod njegovim vođstvom napraviti korak naprijed u odnosu na rezultat koji je ostvarila u prvom kvalifikacionom ciklusu”, izjavio je na predstavljanju Kranjčara tadašnji i sadašnji prvi čovjek Fudbalskog Crne Gore Dejan Savićević.
Kranjčar se predstavio crnogorskoj javnosti skromno, ali je već tada bilo jasno da će “sokoli” biti tvrd orah svima u kvalifikacijama za prvenstvo Evrope.
“Počašćen sam izborom, ali sam svjestan da se od mene mnogo očekuje. Sa zadovoljstvom sam prihvatio poziv Savićevića i sa velikim entuzijazmom spremam se za predstojeće izazove. Upoznat sam sa kvalitetima ekipe, a naš zajednički cilj je da načinimo korak više u odnosu na ono što je Crna Gora napravila do sada”, izjavio je Kranjčar u prvom obraćanju kao selektor naše reprezentacije.
Nije sve krenulo kako treba, Crna Gora je izgubila tri prijateljske utakmice, pa su i očekivanja javnosti pred start ciklusa za EURO bila manja.
Međutim, jesen 2010. godine nikada neće zaboraviti ljubitelji fudbala u našoj zemlji.
Pod Goricom je najprije savladan Vels 1:0, potom je istim rezultatom srušena Bugarska u Sofiji, a onda i Švajcarska pod Goricom, poslije minijature Mirka Vučinića. Naša zemlja živjela je za fudbal, svi smo na javi sanjali prvi plasman na veliko takmičenje.
Kao lider grupe Crna Gora otišla je na “Vembli” i odigrala bez golova sa Engleskom, a ostaće upamćena i prečka Milana Jovanovića za kojoj u šali naši navijači često kažu da se i dalje trese.
“Ako se plasiramo na prvenstvo Evrope, biće to moj najveći uspjeh u karijeri. Istina je da sam odveo Hrvatsku na Mundijal. Međutim, tada je moja ekipa bila jedan od favorita u grupi”, rekao je Kranjčar nakon meča na “Vembliju”.
Uspio je da dovede Crnu Goru na 16. mjesto rang liste FIFA, ali nažalost san je prekratko trajao.
Uslijedio je remi protiv Bugarske pod Goricom, pa poraz u Kardifu od Velsa, nakon kojeg se Savićević zahvalio Kranjčaru i dao šansu njegovom dotadašnjem pomoćniku Branku Brnoviću.
Prvi čovjek crnogorskog fudbala je tada javno rekao da je Kranjčar imao problema sa alkoholom i da su ga prevarili ljudi koji su ga preporučili Savićeviću.
Uslijedila je reakcija Kranjčara, u kojoj se vidjelo da je veoma razočaran riječima predsjednika FSCG.
“Savićević je ispao nekulturan, nekorektan i bezobrazan! Ali, mislim da sve što je kazao najviše govori o njemu. Kao i rezultat Crne Gore u baražu protiv Češke. Svi su u Crnoj Gori bili na mojoj strani, javnost i mediji, a on je izgubio i onda je sebe želio da opere preko mojih leđa. To je zaista jadno”, govorio je Kranjčar.
Ono što je sigurno je da se ime Cica Kranjčara u to vrijeme, a i nakon njegovog odlaska sa velikim poštovanjem izgovaralo u Crnoj Gori.
Vječna ti slava i hvala selektore…
