Brat legendarnog fudbalera i trenera Siniše Mihajlovića, Dražen obratio se otvorenim pismom javnosti u kojem je zahvalio svima koji su njegovoj porodici uputili riječi ohrabrenja i saučešća.
Između ostalih, Mihajlović se zahvalio i našoj ambasadorki u Rimu, Mileni Šofranac Ljubojević.
– Nikada riječ ne može da opiše tugu, nikada rečenica ne može da iskaže pravu bol. Ko ovakav gubitak osjeti, zna šta su bol i tuga. Bol onaj najgori, tuga ona najveća. Izgubili smo naše svijetlo, stub naše kuće i naših života, našeg brata, sina, supruga, oca i djedu. Svjesni smo da Siniša nije bio samo naš i da su ga i srpska i italijanska nacija smatrale svojim i zato osjećamo da u ovom bolu nismo sami. Fudbalski svijet koji smo vidjeli, narod i podršku, zasigurno govore koliko je bio veliki. I za fudbal i za narod. I za Srbiju i za Italiju. I kao igrač i kao trener .
Želim da se zahvalim svim srpskim, italijanskim i evropskim medijima, svima iz svijeta fudbala, Sinišinim saigračima, kolegama, saradnicima, prijateljima, poznanicima, svima koji su ga voljeli i poštovali i u čijim mislima je bio tokom njegove duge i naporne borbe. Za trenutak su se ujedinile dvije crkve na tome posebnu i neizmernu zahvalnosti iskazujemo patrijarhu Porfiriju koji je dao saglasnost vladiki Andreju Ćilerdžiću da održi opelo. Patrijarh lično je dao odobrenje da se napravi pravoslavni krst kako bi bio dopremljen u Rim – dodao je Dražen Mihajlović.
Posebna zahvalnost i Ambasadi Srbije i Ambasadi Srbije pri Svetoj Stolici. Takođe, ambasadorki Crne Gore u Rimu Mileni Šofranac Ljubojević. Hvala rukovodstvu Crvene zvezde na čelu sa Zvezdanom Terzićem i Svetozarom Mijailovićem koji su nam još jednom pokazali koliko je naš Siniša neotuđiv dio crveno bijele porodice. Sve boje i timovi bili su ujedinjeni u našem bolu. U ovoj utakmici zvanoj borba za život navijali su svi kao jedan. Hvala navijačima Crvene zvezde, podjednako Partizana koji su mu odali počast. Ništa manje i navijačima Lacija, Bolonje, Intera, Rome, Sampdorije, Milana, Fiorentine i Torina. Dijelu delegacije FSS koji je došao na poslednji ispraćaj našeg Siniše. Jedino ostaje nejasno zašto se nisu udostojili da izjave saučešće članovima porodice i pruže riječi utjehe.
Zahvaljujemo se čak i onima koje je moj brat smatrao velikim prijateljima i učestvovao u stvaranju njihovih karijera, a koji se nisu pojavili na sahrani niti izjavili saučešće porodici. Njima na čast. Hvala zemlji Italiji koja je upriličila ispraćaj dostojan najviših državnih činovnika i time još jednom pokazala da je za njega drugi, a sada i vječni dom.
Hvala do neba mojoj snaji Arijani. Ženi koja je lavovski sa mojim bratom vodila ovu borbu od prvog do poslednjeg dana. Samo nas dvoje znamo kroz šta smo prošli i koliko nas je ova bol učinila jačim i jedinstvenijim. Pamtimo Sinišu onakvog kakav je bio, a bio je veliki. Nije samo bio, nego je i ostao. Nikada zbogom, samo doviđenja dragi moj brate – zaključuje se u otvorenom pismu Dražena Mihajlovića.
