Srce je veliko, veliko k’o Zabjelo, Šćepo kapiten grmilo je kultnim podgoričkim naseljem, a posebno Ulicom vojvode Ilije Plamenca, dok su se obrisi stadiona Zabjela nazirali, a nesavjesni vozači prolazili kroz lokve zapljuskujući prolaznike na trotoaru.
https://glaszabjela.meMeđutim, tmurna i kišovita nedjelja nije otjerala vjerne navijače!
Ljubitelji Zabjela i “republike” su došli da podrže najvoljeniji tim u derbiju Srednje regije protiv Drezge (Drezga slavila 2:0), ali fudbal je bio u drugom planu. “Republikanci” su osjetili potrebu da sačuvaju pokojnog Nikolu Šćepovića od zaborava.
Najmlađi kapiten u istoriji Zabjela je prije dvije godine preminuo nakon što mu je pozlilo na treningu, a prerani odlazak 20-godišnjeg štopera je ostavio prazninu u srcima Zabjelčana. Nenadoknadivu. Toliku, da je juče tokom utakmice i nebo plakalo, dok su orginalni navijači prizivali Šćepa.
Vulkan emocija
Vulkan emocija je počeo kada je Nikolinom ocu dodijeljen uramljen dres sa brojem pet, koji je simbolično povučen iz upotrebe. A u kopu gdje su bili tifozi je razvijena koreografija, a dominirao je upravo broj pet i dres Zabjela. Naravno, sve je ispraćeno bakljama i dimnim bombama, tako da se jedno vrijeme ništa nije vidjelo na terenu.
“Vječno živjeće Šćepo kapiten”, orilo se iz grla 300 gledalaca, pošto ni ljudi koji su došli samo zbog fudbala nisu ostali imuni na emociju ispoljenu prema nekadašnjem kapitenu.
Utakmica kao utakmica o kvalitetu nećemo pričati, jer ga u Crnoj Gori nema ni u eliti, a ne tek u trećem rangu. Međutim, palac gore svim momcima na želji, htjenju, zalaganju i entuzijazmu. Na terenu koji je imao obrise “vaterpolo arene” nisu izostali klizeći startovi, dueli, solidni pasovi… Naravno, lopta je svako malo “odmarala” u lokvama.
Ali i u takvim nefudbalskim uslovima, ni Zabjelo, ni Drezga nisu odustajali, a igračima se po požrtvovanju vidjelo da istinski vole fudbal i da ga igraju iz ljubavi. Ne zbog novca, koji ga uništava.
Ekipa iz Pipera je u vodstvo došla sredinom prvog dijela lijepom egzekucijom Branislava Ceklića, koji je lijevom nogom plasirao loptu i smjestio je u rašlje. Međutim, gol minusa je samo donio novi polet navijačima.
“Za Šćepa igrajte, naše Zabjelo, neka kuca srce to, srce zabjelsko”, odzvanjalo je iz kutka koji su Zabjelčani sami sebi stvorili.
Kakva Boka, kakav River
Primljen pogodak nisu svi podnijeli sportski, pa je bilo prijetnji “sedmici” Drezge, ali i to vam dokazuje koliko je juče emotivno bilo u specifičnom podgoričkom naselju.
A novi vulkan emocija je uslijedio na poluvremenu Nikolin otac je napustio teren sa uramljenim dresom, navijači su ga ispratili aplauzom, a na licima porodice su se vidjele suze.
I pred početak drugog dijela, novi performansi Navijači Zabjela su opet raširili transparente, zapalili baklje i dimne bombe, pa je drugo poluvrijeme kasnilo sa početkom dok se nestvarni dim ne razmakne.
“Samo ovdje može da dođe ovoliko ljudi po kiši. Budućnost ne gleda ovoliko ljudi ni kada je lijep dan”, otelo se sredovječnom gospodinu, koji je često na crnogorskim terenima.
A iz kopa se poslije dimne predstave začulo…
“Ovo nema Bombonjera. Boka i River ne bi smjeli sa nama ovdje da igraju”, poručio je jedan od navijača.
Pjesma nije prestajala nijednog trenutka, čak ni u trenutku kada je Drezga preko Nebojše Šćekića povela 2:0, čula se i legendarna o “Maradoni i Batistuti”, a vulkan emocija je definitivno eksplodirao na kraju.
Igrači su pohrlili u zagrljaj navijačima, grupisali su se zajedno i još jednom se čulo ‘srce je veliko, veliko k’o Zabjelo, Šćepo kapiten’. Da se nikad ne zaboravi. I neće, jer zabjelska ljubav prema nekadašnjem kapitenu je golema…
izvor: cdm.me/dnevne novine
