Istorija stadiona “pod Goricom”

Na prvenstvenoj utakmici 32. kola Budućnost – Rad, odigrane 28.maja 1989. godine, prvi put su zasijali reflektori. Bio je to veličanstven prizor, dugogodišnji san pretvoren je u stvarnost. Gledaoci su taj događaj propratili pljeskom, a najvaterniji navijači petardama su proslavili prvo osvjetljenje i pobjedu nad beogradskim “građevinarima” 3:0. Prvi gol pod električnim osvjetljenjem u istoriji crnogorskog fudbala, postigao je Miodrag Božović u 36. minutu. Drugi je djelo Anta Drobnjaka u 44. minutu, a treći pogodak dao je Željko Petrović u 56. minutu.

O tom istorijskom činu pisali su mnogi izvještači, ali  su najupečatljivije atmosferu I tok igre prenijeli Sportske Novosti iz Zagreba , titogradska “Pobjeda” i “Titogradska tribina”.

“Pobjeda” 29.maja pod naslovom “Reflektori obasjali opstanak” obasjali opstanak piše:

 “Sinoćnji meč sa Radom Titograđani će dugo pamtiti: prvi put na stadionu pod Goricom (od 20. Minuta prvog poluvremena) zasijali su reflektori, a oslabljena Budućnost, iako je igrala bez dvojice mladih reprezentativaca Mijatovića I Brnovića , nadmašila je iskusniju ekipu Rada I ubjedljivom pobjedom obezbjedila osptanak. Tako se još jednom potvrdilo da se bez onoga koga nema I te kako može – samo ako ostali pruže maskimum. a upravo tako je bilo u sinoćnjem duelu.”

“Sportske Novosti” (Zagreb), 30.maja ovako su zabilježile taj događaj:

 “Bila je to večer za dugo pamćenje I događaj koji će ostati u povijesti titogradskog I crnogorskog nogometa. Na utakmici 32. Kola Budućnost – Rad, tačno u 19:50 sati na stadionu pod Goricom prvi put su zasijali reflektori. Uključio ih je vatreni navijač plavih Božidar Bato burzan, inače profesionalni električar, koji će od sada komandirati reflektorima.
Prizor je bio veličanstven. Sve je bilo kao usred dana. Burzan kaže da j to trenutno najjače osvjetljenje na nogometnim stadionima u zemlji.
Takvoj atmosferi priklonila se igra. Obje momčadi su zaigrale otvoreno, brzo I borbeno, ređale su se akcije za akcijom, a pred vratima su se bolje snašli domaći domaći strijelci I sa dva efektna zgoditka već na kraju prvog poluvremena  stekli prednost. Kada se branič Petrović u drugom poluvremenu našao u ulozi napadača, prošetao je loptom kroz odbranu Rada u stilu najboljih driblera- želje gostiju su se raspršile kao mjehur od sapunice.”

Domaći nogometaši su prijatno iznenadili i sebe i gledaoce. Odigravši najborbeniju utakmicu ovog proljeća , čak I bolju od one sa Sarajevom za koju su dobili laskave ocjene.

Koliko su igrom I pobjedom bili zadovoljni svjedoči i ovaj podatak: kada je utakmica završena , svi igrači Budućnosti skinuli su znojne majice, otrčali prema sjeverom stajanju I bacilli ih među grupu svojih navijača koji na svaku utakmicu dolaze sa velikim trenasparentom na kojem pise Varvari, kako sebe nazivaju. Taj naziv ne znači da se nepristojno ponašaju. Naprotiv, oni gromoglasno navijaju, ne vrijeđaju I ne služe se izrazima nedoličnim ne samo za nogomet, nego I za svako drugo borilište. Za to vrijeme publika je dugo pljeskala I skandirala: plavi,plavi. To je bila nagrada igračima za dobar rezultat I dobru igru.”

“Titogradska tribina” je 2.juna 1989. Pod naslovom Dogadjaj za pokoljenja pisala:

Dan: 28.maj 1989.godine.

Vrijeme: večernje, 19 sati I 50 minuta.

Dok je igra tekla, prvi put je stadion obasjan svjetlošću reflektora.

Gledalište je bilo kao na nebu.

Prizor – nezaboravan.

Događaji za pokoljenja I istoriju.

Tako su gledaoci u Titogradu dobili potpun komfor I mogućnost da se u vrućim ljetnjim mjesecima s uživanjem provode nedeljne večeri kad se odigravaju fudbalske utakmice.

U takvoj atmosferi igrači: Dragoje Leković,Željko Petrović, Goran Stanisavljević, Miodrag Božović, Slavko Vlahović, Vojo Ćalov, Vatroslav Petrinović, Marinko Mirotić, Ante Drobnjak, Srdan Dmitrović, Boško Tatar, te Zlatko Dalić i Darko Mugoša borbenom igrom, efektnim golovima Božovića, Drobnjaka i Petrovića darovali su I Klubu I publici pravi poklon,kojim je upotpunjena svečanost.

Predsjedništvu Kluba sa Milanom Milićem I njegovim saradnicima, te predjsjedniku Konferencije Blažu Baju Mugoši, zatim profesionalnom pogonu u Klubu treba odati izuzetno priznanje za sve što su učinili da ovaj stadion dobije neophodne sadržaje I omogući gledaocu komfor I zadovoljstvo da prati fudbalske utakmice.

Tako  su radeći predano, tiho, bez isticanja, sa velikim uzmiječem pretvorili san u javu. U to smo se najbolje uvjerili u nedelju veče prisustvujući prvoj večernjoj utakmici na ovom stadionu – zaključuje list.

Kasnije, u toku 2010. godine Fudbalski savez je investirao u rekonstrukciju reflektora na Gradskom stadionu u Podgorici i finansirao nabavku rezervnog napajanja (agregata), kako bi najveći crnogorski stadion zadovoljio uslove neophodne za odigravanje mečeva u večernjim terminima.

Jedna od najznačajinih investicija Fudbakskog saveza Crne Gore jeste rekonstrukcija Gradskog stadiona u Podgorici. Tokom 2014. godine, zahvaljući ulaganjima FSCG, promijenjena je travnata podloga na nacionalnom stadionu, izgrađen automatski sistem za navodnjavanje, pomijenjen prateći mobilijar (klupe za rezervne igrače), golovi i kupljena mehanizacija za održavanje terena. Takođe, investirano je i u unaprijeđenje reflektorskog osvjetljenja kako bi se zadovoljili kriterijumi UEFA, dok je 2015. godine postavljena zaštitna mreža na južnoj i sjevernoj tribini.

                                                                                                                     (djelovi teksta preuzeti iz knjige “75 godina fudbalskog kluba Budućnost”, autora Huseina Tuzovića)