Na scenu stupa nova generacija crnogorskih fudbalskih trenera – Radomir Đalović je lider na tabeli u Hrvatskoj sa ekipom Rijeke, iza Ivana Boškovića je sjajna sezona na klupi uzbekistanske Sogdijane.
I jedan i drugi pripadaju “klasi 82” – i budućnost su crnogorske trenerske struke.
Bošković je sa Sogdijanom osvojio treće mjesto na tabeli šampionata Uzbekistana – i tek je na trećini puta, s obzirom na to da ima ugovor na još dvije godine i da uprava kluba vjeruje u njegov rad i njegovu viziju.
“Plasman u Top 4 bio je cilj prije početka sezone i on je ispunjen, malo nam je nedostajalo da budemo i drugi na tabeli. Nije, međutim, velika šteta, jer drugo mjesto nakon duže vremena nije donosilo plasman u internacionalna takmičenja. Možda po nekim realnim paramterima – finansijskim prije svega, nismo bili za Top 4, ali očekivanja su bila takva – Sogdijana je stabilan klub, uvijek među prvih pet. Imali smo i odlične strance, Vladimir Jovović je najbolji igrač lige, sa njim i Makedonac Dorijev, uz plejadu mladih fudbalera kojima smo dali šansu napravili smo dobru priču, koja ima budućnost”, priča 42-godišnji Ivan Bošković u intervjuu za Meridiansport.
Prvi asistent mu je još jedan crnogorski trener – Rade Petrović Njegoš, uz našeg reprezentativca Vladimira Jovovića na terenu je bio i Zoran Petrović, nekadašnji napadač Budućnosti i OFK Titograda.
“Jovović je i najbolji stranac i najbolji igrač prvenstva – odigrao je fantastičnu sezonu, Zoran Petrović je takođe pomogao”, dodaje Bošković.
Kaže da su Uzbekistanci – talentovana fudbalska nacija, što su on i njegovi saradnici u minuloj sezoni eksploatisali na pravi način.
“Baš imaju talentovane fudbalere. Možda još strateški to nije napravljeno na način na koji bi moglo da bude, baš kao i u Crnoj Gori, ali Uzbekistanci napreduju – ima puno akademija u kojima treniraju talentovana djeca. Mi već imamo u ekipi fudbalere rođene 2004, 2005, čak i 2006. godine, bili su naš važan dio”.
Ivan Bošković ističe da njegov tim sa samog istoka Uzbekistana prolazi kroz tranzicioni period, a da bi benefiti mogli da budu vidljivi – i to uskoro.
“Imamo mladu i talentovanu ekipu, uz tri četiri-pojačanja moji apetiti su da se naredne sezone borimo čak i za titulu. Sportski je tako razmišljati – možda nas javnost neće svrstati u favorite, zapravo sigurno nas neće svrstati, ali ja vjerujem u svoj rad, vjerujem u proces”.
Njegova trenerska avantura u Uzbekistanu počela je 2022. godine, kada je preuzeo klupu Bunjodkora, jednog od najvećih klubova u Uzbekistanu.
Iznenađenje? I jeste, i nije…
“Tri godine sam bio trener u akademiji Bunjodkora, vodio sm B ekipu, a onda je zbog loših rezultata uprava kluba odlučila da promijeni trenera prvog tima i meni pruži priliku. Najvažnije u životu, ne samo fudbalu, jeste da spremni dočekate neku šansu – a ja sam bio spreman. Kao igrač sam proveo dvije godine u Uzbekistanu, upoznao sam ovdašnji fudbal i mentalitet, trenerski se usavršavao”.
Nekadašnji golgeter Sutjeske, Budućnosti, Grblja, Nasafa, klubova sa Tajlanda uspješno je priveo kraju sezonu sa Bunjodkorom, a onda se preselio na klupu Sogdijane.
– Promijenilo se rukovodstvo u Bunjodkoru, sportski direktor je prešao u Sogdijanu i ja sam prihvatio njegov poziv. Uzbekistanske klubove posebno privlače mladi treneri iz Evrope, a ja sam već imao ovdje neko ime i nisu rizikovali mnogo što su mi pružili šansu.
Bošković je koristi na sjajan način…
“Uzbekistanski fudbal se mijenja, još kada sam došao bili su i dalje vidljivi tragovi stare, sovjetske škole, ali imam utisak da se u posljednje tri-četiri godine puno toga promijenilo. Uzbekistan je velika zemlja – ima 30 miliona stanovnika, a kada se radi pravilno i sistematski iz takva baze izađe kvalitet”, objašnjava Bošković činjenicu zašto su uzbekistanske mlađe selekcije u nekoliko prijateljskih mečeva bile puno uspješnije od crnogorskih
