Hvala za svu podršku tokom prethodnih skoro 10 godina u reprezentaciji, hvala predsjedniku FSCG na borbi da nam obezbijedi sve uslove za rad, čast mi je bila što sam bio dio našeg jata, od sada sam veliki navijač reprezentacije!
Iskusni defanzivac Marko Simić se tim riječima oprostio od dresa „hrabrih sokola“, na svečanosti Fudbalskog saveza Crne Gore – pod nazivom „Veče jubileja“ – koja je ukratko evocirala emocije i „pretresla“ događaje tokom prvih 15 godina A selekcije.
Sa velike scene je sišao kao gospodin i veliki pobjednik, vjerovatno i najljepše od svih bivših reprezentativaca pošto se od dresa sa nacionalnim grbom oprostio u glamuroznoj noći, a takav reprezentativni kraj je 36-godišnji momak iz Obrenovca i zaslužio. Najmanje.
Zbog poštenog odnosa od debitantske 2013. do opraštajuće 2022, borbe do posljednjeg daha, lojalnosti, sportskog duha, ponašanja na svakom koraku…
Navijači će uvijek po lijepom pamtiti „crveno – zlatni“ broj 22…
„Mislim da su navijači, kao i javnost, uvijek najravnopravniji – vide da li se neko trudi i daje li cijelog sebe u toj priči. Iskreno, uvijek sam pružao maksimum za reprezentaciju i drago mi je što je to neko prepoznao. Sad, što se tiče igara, nekada je bilo dobro, nekada je moglo da bude bolje“, rekao je Marko Simić.
Novopečeni reprezentativni penzioner se redovno javio na trening „plavo – bijelih“, čestitke zbog penzije na treningu Budućnosti nisu prestajale, šale su se ređale, a na Simketovom licu su se mogle primjetiti emocije.
Debitovao je u remiju protiv Bjelorusije (1:1) 14. avgusta 2013, posljednji meč odigrao protiv Turske pod Goricom 16. novembra 2021. (poraz 2:1), a na spisku reprezentacije je bio i u nedavno završenoj Ligi nacija.
„Skoro deset godina – to je jedno lijepo vrijeme koje je sada definitivno iza mene. Što se kaže, svaka bajka ima neki srećan ili tužan kraj, a kod mene su emocije pomiješane – možda se još sve nije ni sleglo – tužan sam zbog oproštaja jer sam maltene pola svog života dao reprezentaciji, a srećan zbog svih tih lijepih trenutaka, ljudi, detalja, doživljaja… Da mogu nešto da promijenim – ne bih mijenjao. Jedino mi je krivo što se nismo plasirali na neko veliko takmičenje“, iskren je „plavo – bijeli“ broj 55, koji se nadovezao…
„Hvala svim ljudima iz Saveza, predsjedniku Dejanu Savićeviću i njegovim saradnicima, hvala svim selektorima od Brnovića do Radulovića, njihovim stručnim štabovima, doktorima, fizioterapeutima, ekonomima… Naravno, i navijačima. Svi oni će zauvijek ostati dio mene. To su ljudi koji čine reprezentaciju – i u dobro i u zlu“.
Odigrao je ravno 50 utakmica, nosio kapitensku traku Crne Gore, bio svjedok velikih pobjeda i velikih poraza, sanjao je veliko takmičenje sa sjajnim saigračima, ali…
„Bilo je situacija, bili smo u igri više puta, ali čim se nismo plasirali nešto je nedostajalo i nešto nije bilo kako treba. Teško je pričati o tome, ali kao što sam rekao – od sada sam navijač i vjerujem u momke koji su sada u reprezentaciji, vjerujem da će ispuniti sanjani plasman na veliko takmičenje“, poručio je Simić, koji je posebno „vezan“ za nevjerovatnu Dansku, koja je rasla i kroz mečeve sa Crnom Gorom u kvalifikacijama za Mundijal 2018, a zenit dosegla na prethodnom Evropskom prvenstvu osvojivši četvrto mjesto…
„Bilo je dosta lijepih trenutaka, a za mene je najupečatljivi taj trijumf nad Danskom u Kopenhagenu od 1:0“, vraća iskusni štoper film na 11. oktobar 2016. i gol druga u penziji Fatosa Bećiraja na asistenciju Stevana Jovetića, a onda ga premotava za godinu dana – na 5. oktobar 2017.
„Najtužnija utakmica ili poraz u reprezentaciji je ta Danska pod Goricom (1:0), kada nam je pobjeda praktično garantovala plasman na SP. To je bio onaj odlučujući korak koji smo trebali da napravimo, jer smo imali sve u svojim rukama“.
Sa reprezentacijom je završio, ali njegov fudbalski život se nastavlja pod dirigentskom palicom prvog cimera u A selekciji Miodraga Džudovića u Budućnosti – „plavo – bijeli“ koriste reprezentativnu pauzu da se što bolje spreme za nastavak prvenstva.
„Guramo dobro, nalazimo se na prvom mjestu, a to je uvijek cilj Budućnosti kao najboljeg i najvećeg kluba u državi. Radićemo vrijedno da tu poziciju zadržimo do kraja prvog dijela sezone. Iz dana u dan dajemo maksimum na treninzima, poštujemo jedni druge, pomažemo se i nadamo se najboljem“, rekao je eks igrač Spartak Varne, Černomoretsa, Radničkog iz Kragujevca, Mladenovca, Honveda, Bežanije, Jagodine, Bate Borisova, Kajzerispora, Hapoel Tel Aviva, Rostova, Pakhtakora i Liepaje.
Koliko je zavolio Crnu Goru kroz reprezentaciju i koliko je Crna Gora zavoljela njega dovoljno govori da je ljetos – pored raznih ponuda uprkos poznim igračkim godinama – odabrao „svoju“ Podgoricu. Iskustvom, znanjem i autoritetom koje je sticao u Ligi šampiona, Ligi Evrope, Turskoj, Rusiji, Izraelu… je zavrijedio poštovanje svih u svlačionici, a pristupom je – za kratko vrijeme – postao omiljen i među mlađim igračima.
Na papiru veteran, ali na terenu (gdje se godine ne broje) najbolji defanzivac prvenstva, je neko od koga talentovani Damjan Dakić može mnogo da nauči.
„Imam iskustvo, dugo godina igram van zemlje, mislim da mogu da pomognem mladim igračima. Kolektiv je stvarno dobar, mladi igrači su odlični, a što je najbitnije slušaju i žele da napreduju. Mislim da ćemo zajedno napraviti dobru stvar, a tu mislim da vratimo titulu na mjesto gdje treba da bude“, rekao je na kraju Marko Simić.
