Fudbal u Crnoj Gori već godinama nosi istu boljku: infrastruktura. Stadioni, ti hramovi igre, ostaju najveći problem crnogorskog fudbala. I svaki put kada se povede priča o izgradnji ili rekonstrukciji, pojavi se zajednički imenitelj—basnoslovne cifre koje se ni u snu ne mogu opravdati.
Najsvježiji primjer dolazi iz Ulcinja. Iz Opštine Ulcinj su prije par mjeseci objavili da će izgradnja stadiona kapaciteta 2.743 mjesta koštati nevjerovatnih 22 miliona eura. Da stavimo to u perspektivu: Stadion LFF u Vilnjusu, dom litvanske reprezentacije, prima 5.067 gledalaca i koštao je oko 12 miliona eura. TSC Arena u Bačkoj Topoli, sa 4.500 mjesta, podignuta je za 13 miliona. Stadion Stožice u Ljubljani, koji ima 16.038 mjesta, izgrađen je za nešto više od 15 miliona. Čak ni Estádio Cidade de Barcelos, dom portugalskog Žil Visentea sa 12.046 mjesta, nije probio cifru od 16 miliona eura. A da apsurd bude veći, rekonstrukcija samo jedne tribine stadiona Sutjeske u Nikšiću koštala je čak 6,7 miliona eura.
Kako je moguće da stadion u Ulcinju, s upola manjim kapacitetom od ovih evropskih objekata, košta duplo više? Da li se gradi od zlata? Ili je za njegovu izgradnju potrebno nešto što se ne koristi na drugim objektima. Možda ima neku specifičnost, baš kao i tribina stadiona u Nikšiću.
Dok Evropa gradi funkcionalne, moderne arene s razumnim budžetima, Crna Gora izgleda kao da živi u paralelnoj stvarnosti. Transparentnost u trošenju javnog novca gotovo da ne postoji, dok se budžetske rupe krpe obećanjima i nacrtima na papiru. Fudbalski tereni kod nas često više služe kao metafora za političko nadmetanje nego kao stvarni doprinos sportu.
U razvijenim fudbalskim sistemima, troškovi su jasno obrazloženi: od cijene građevinskog materijala, preko infrastrukture, do tehnoloških rješenja koja prate moderan sport. Kod nas je sve obavijeno velom misterije. Pitanje koje se nameće nije samo koliko košta izgradnja, već ko i kako određuje sve te cijene.
Lokalne samouprave i nadležni organi moraju konačno ponuditi odgovore, a ne izgovore. Crnogorski fudbal zaslužuje stadione dostojne svojih talenata, ali i pravedan tretman javnog novca. Jer dok Evropa gradi stadione—mi, izgleda, gradimo probleme.
