Za mnoge je šampionska trka riješena nakon derbija u kojem je Sutjeska spektakularno zadržala dvocifrenu prednost nad najbližim pratiocem i jedinim pravim konkurentom – ekipom Budućnosti.
Utakmica kraj Bistrice završena je 2:2, a pod Trebjesom se i dan poslije prepričava način na koji je domaći tim izbjegao poraz.
Krenula je da teče debela sudijska nadoknada, ostalo je tek toliko vremena da se izvede posljednji prekid, a onda je na scenu stupio kapiten i golman domaćih. Vladan Giljen je prvo zahvatio loptu glavom, a potom odbitak nogom smjestio u metu.
Momenat za istoriju – iskusni čuvar mreže bacio je u delirijum saigrače, klupu i navijače.
Gol golmana koji gotovo sigurno znači primopredaju pehara namijenjenog prvaku.
Šampanjac se hladi kraj Bistrice.
– Ne znam šta da kažem. Ovo je bod zlata vrijedan. Ipak, rekao bih da smo mi i ranije trebali da riješimo meč. Vodili smo, pa i propustili nekoliko idealnih prilika, onda dozvolili Budućnosti da preokrene… No, takve analize i nemaju neki značaj nakon ove utakmice. Dobro se sve završilo i sad mnogo mirnije možemo šampionat privesti kraju. Imamo 13 bodova više i treba da se okrenemo Petrovcu što prije, pa će uslijediti i prvenstvena pauza, ali nema opuštanja, već treba da nastavimo u istom ritmu, a to je pobjednički. Sada kao da svi zanemaruju Kup, ali
Sutjeska je u igri i za taj trofej i želimo da objedinimo krune – za Pobjedu kaže Giljen.
Zbog pretjeranog slavlja, koje nije mogao da ne podijeli s najvatrenijim navijačima, zaradio je žuti karton.
Međutim, to je malo ko vidio, jer kraj Bistrice je nastalo sveopšte slavlje – na terenu i tribinama.
– Pravila su pravila i na nama je da im se povinujemo. Dobio sam žuti karton, neću moći da branim protiv Petrovca, ali ovaj pogodak nadjačava znatno rigorozniju kaznu. Postizao sam i ranije pogotke, ali to se dešavalo s bijele tačke i na pripremnim utakmicama, kojih se teško mogu i sjetiti. Na zvaničnom meču do sada nijesam se upisivao u listu strijelaca, a koliko znam to do sada nikome ni od mojih kolega u Crnoj Gori nije pošlo ,,za rukom“. Ipak, ovaj pogodak ima posebnu važnost zbog toga što je u posljednjim sekundama, što se zatresla mreža Budućnosti, što je u igri titula. Imam prilično prvoligaškog iskustva, imao sam i neke rekorde u minutaži bez primljenog gola, imao sam mnogo reprezentativnih nastupa, igrao za Nacional, OFK Beograd, Kastrioti i Čelik priije nego sam se vratio u Sutjesku, ali ovo mi je, bez sumnje, najdraži trenutak u karijeri. Istina, dobro se sjećam i koliko mi je značilo kada smo iz evropskog takmičenja, 2020. godine, eliminisali Slovan. To su momenti koje svaki fudbaler, valjda, treba da pamti – zaključuje zadovoljno 32-godišnji čuvar mreže nikšićkog sastava.
