Ne dešava se rijetko da profesionalni sportisti rano završe fudbalsku karijeru i onda se nađu u nedoumici kojim putem dalje ići. Neki od njih izađu iz svijeta sporta, dok neki i dalje ne odustaju.
Nekadašnji fudbaler Nemanja Ostojić iza sebe ima dobru profesionalnu karijeru, koju je prekinuo već u 25. godini, ali gdje je postigao zapažene uspjehe. Kada je morao da okači kopačke o klin ipak je riješio da i dalje ostane vjeran sportu. Završio je Fakultet za sport, a trenutna želja mu je da sebe pronađe u trenerskim vodama.
“Moja fudbalska karijera je počela u Sutjesci. Jako rano sam počeo da treniram fudbal, tačnije sa svojih šest godina. U Sutjesci sam proveo 12 godina i bio prvak države i osvajač kupa četiri puta i osvajač dva zlata na turnirima u konkurenciji sa Italijanskim Lećeom i Ruskim Zenitom. Sa 18 godina prešao sam u Super ligu Srbije, tačnije u Fk Radnički iz Niša kada sam ujedno bio mladi reprezentativac Crne Gore. Fudbalski put krčio sam kroz dosta klubova u zemlji, regionu i inostranstvu. Bio sam član filijale Partizana Teleoptika, Radničkog iz Niš, Fk Rudara iz Pljevalja, Čelika, Igala, a nastupao sam i za FC Machine Sazi iz Irana, Radničkog 1912, Novog Pazara i subotičkog Spartaka. Igrao sam u svim reprezentativnim selekcijama osim za A reprezentaciju i to mi je najviše žao što nijesam i tu debitovao. Karijeru sam završio jako rano, u 25. godini, kada sam praktično najviše mogao. Posle završenog fakulteta za sport, najviše što me je privuklo da i dalje ostanem u sportu je ljubav upravo prema istom i loša situacija što se tiče fudbala konkretno u našoj zemlji”, ističe Ostojić u razgovoru za RTNK.
Nemanja se nije bojao novih izazova, pa se trenutno bavi individualnim treninzima koji postaju sve neophodniji i populatrniji među sportistima.
“Individulani treninzi su, svakako, najkvalitetniji oblik fizičke aktivnosti u odnosu na klasično vježbanje u teretani ili bilo gdje. Rad sa ličnim trenerom karakteriše najveći mogući stepen iskorišćenosti treninga i posvećenosti vježbaču za razliku od teretane gdje ste uglavnom prepušteni slobodnoj procjeni koje grupe mišića treba vježbati. Značaj personalnih treninga za sportiste je ogroman. Većina klubova nema uslova a ni vremena da se toliko posveti svakom igraču pojedinačno”, naglašava Ostojić.
Nastup za veliki broj klubova i rad sa mnogim trenerima u zemlji i regionu dragocjeno su iskustvo za Nemanju.
”Iskustvo iz moje igračke karijere mi mnogo znači, kako u radu sa amaterima tako i sa profesionalnim sportistima. Kroz karijeru sam radio sa masu cijenjenih trenera od kojih sam dosta naučio i oni su mnogo uticali i na moju igračku kao i na trenersku karijeru. Izdvojio bih Vladana Milojevića (trener C Zvezde) , Nikicu Klincarskog, Igora Spasića, Kostu Goranovića, Dragana Mijanovića, Zoltaan Saba”, ističe on.
Kada su u pitanju planovi za dalje kod našeg sugrađanina nema nedoumica.
“Što se tiče daljih planova cilj mi je da što više promovišemo zdrave stilove života i da ljudi vide koliko ustvari fizička aktivnost može da utiče na kvalitet njihovog života kao i to da ovaj grad iznjedri što više uspješnih sportista po kojima je uvijek bio i poznat. Takođe bih volio da se ustalim kao kondicioni trener u nekom fudbalskom klubu, jer ipak moji prvi sportski koraci su upravo napravljeni na fudbalskom terenu. Interesovanja ima, ali treba odabrati pravu sredinu za napredovanje”, navodi na kraju razgovora Nemanja Ostojić.
