Od junaka protiv Intera do klupe: Šta se dešava sa Adžićem u Juventusu?

Kada je Vasilije Adžić u sudijskoj nadoknadi derbija s Interom pogodio za 4:3, djelovalo je kao da su mu se širom otvorila vrata Juventusa. Jedan udarac, jedan trenutak, i momak koji je do tada sakupio tek šačicu minuta u prvom timu preko noći je postao lice nove nade “bjankonera”.

Ipak, samo nekoliko nedjelja kasnije, realnost je mnogo hladnija: Adžić je ponovo među rezervama, a jedan od razloga leži i u tome što njegov pravi teren, pozicija i uloga u ekipi još nijesu jasno definisani.

Noć koja je obećavala preokret

Derbi protiv Intera bio je klasična italijanska fudbalska drama. U 73. minutu Igor Tudor povlači potez – umjesto Teuna Kupmajnersa uvodi Vasilija Adžića. U tom trenutku, malo ko je očekivao da će upravo tinejdžer iz Crne Gore potpisati epilog utakmice.

Poslije jednog agresivnog presinga i oduzete lopte Khefrena Tjurama, Adžić prima pas na ivici šesnaesterca, namješta se na desnu nogu i šalje snažan udarac koji je samo “saviao” Sommerove ruke. Allianz stadion eksplodira, Juventus slavi preokret za 4:3, a mladi vezista postaje neočekivani junak – simbol ideje da Juve ponovo može da gradi velike stvari oslanjajući se na talenat, a ne samo na provjerena imena.

O tom crnogorskom klincu se već neko vrijeme u Torinu pričalo sve najbolje, a taj projektil sa distance izgledao je kao trenutak koji označava konačnu prekretnicu njegove karijere. Izgledalo je, jer je nastavak priče krenuo drugim tokom.

Od povjerenja do prve ozbiljne greške

Igor Tudor, međutim, nije čovjek kratkog pamćenja. Vjerovao je u Adžića i poslije tog gola, a ne samo zbog njega. Dao mu je još koji ulazak s klupe – između ostalog i protiv Verone, a onda povukao hrabar potez: prvi put ga je uvrstio u startnu postavu u duelu s Atalantom, i to u ulozi centralnog veznog.

Tu se priča lomi.

Umjesto potvrde da je spreman za veći teret, Adžić odigrao jedno od onih poluvremena koja ostaju kao upozorenje. Izgubio je najmanje dva “čista” posjeda na svojoj polovini, a upravo iz jedne takve izgubljene lopte Atalanta dolazi do tadašnjeg vođstva. U utakmici gdje se balans na sredini terena plaća u golovima, takve greške bole više od obične loše statiske.

Tudor ga je povukao već u 58. minutu. Od tog trenutka, njegov prostor se drastično suzio: jedini ozbiljniji povratak na teren uslijedio je tek kroz desetak minuta u finišu meča protiv Viljareala. Za igrača oko kojeg se nedavno gradio narativ “novog talenta Juventusa”, to je jasan znak da je povjerenje načeto.

Uloga bez jasnih kontura

Suštinski problem možda i nije samo u toj jednoj lošoj utakmici protiv Atalante. Italijanski mediji sve glasnije postavljaju pitanje: šta je Adžić u Juventusu?

Nije klasična “desetka”, ali nije ni tipični box-to-box “osam”. Nije ni zadnji vezni koji će živjeti u duelima i destrukciji. Ima udarac, ima dobar prvi dodir, umije da pronađe liniju pasa, ali još nije jasno gdje tačno njegovi kvaliteti maksimalno dolaze do izražaja: bliže golu, između linija, ili dublje u organizaciji napada.

Dokle god ta dilema postoji, biće mu teže da izbije ispred konkurencije u svlačionici kakva je Juventusova. A u klubu koji se bori za titulu i Ligu šampiona, treneri rijetko imaju strpljenja da u hodu traže idealnu poziciju za mladog igrača koji griješi na visokom nivou.

Šta dalje za Adžića?

Trenutna slika je jasna: od junaka derbija s Interom do “jednog od mnogih” u rosteru – put je trajao kraće nego što je izgledalo te noći kada je savladao Sommera. Ali jednako je jasno i da priča nije završena.

Spaleti sigurno cijeni njegov potencijal, u klubu znaju da takav udarac, takav osjećaj za prostor i takav profil veziste nijesu svakodnevica. Ali ako želi da se vrati u prvi plan, Adžić će morati da uradi dvije stvari: da svede greške na minimum i da kroz treninge natjera stručni štab da donese odluku – “ovdje nam je najkorisniji”.

Dok se to ne desi, biće simbol jedne iluzije protiv Intera i podsjetnik koliko je tanka linija između eksplozije talenta i povratka na klupu u klubu kao što je Juventus.