ŠOFRO: Ovih “pet kapitena” su obilježili jednu epohu, nijesu bili prepreka mladima

Komentar sportskog novinara Nebojše Šofranca povodom nezapamćenog reza u timu Budućnosti.

–U ponedjeljak sam pisao o ovoj situaciji, gdje se ljetos svakog dana tresla zemlja, a sada mirno prihvatali neuspjesi, kad samo dan nakon toga najveći zemljotres od svih. Nisam tri dana o tome napisao ništa, jer tu su listom ljudi koje dugo znam, mnogi i veoma dragi, ali situacija je zaista čudna i sama sebi kontradiktorna sa nekoliko aspekata, pa evo samo par rečenica. Region piše da se ovakav rez nigdje ne pamti u sred sezone, i evo desio se baš Budućnosti u ovoj napaćenoj godini jubileja koja nikako da se završi. To pokazuje još jednom koliki je haos napravljen ljetos, koliko lančanih grešaka koje su uništile i klub i šampionski tim, a sve je poticalo od političkih raspodjela i promjena na svim nivoima, inače je situacija bila nikad bolja za normalnu upravu, i da zaradi i da jača šampionsku ekipu. Gledajući iz tog ugla Dejo Vukićević kojeg sam smatrao oduvijek za najboljeg domaćeg trenera uradio je nešto drastično ali i logično da bi se nekako ispravila kriva Drina. Međutim, ima tu i drugih aspekata. Za strance je sasvim razumljivo i djeluje od početka da su krivo selektirani, ali ovih “pet kapitena” su igrači koji su obilježili jednu epohu kluba kao i našeg fudbala. Odigrali su zajedno preko hiljadu prvoligaških utakmica, osvojili more titula, uostalom Grbić je upravo sa Dejom osvojio u dresu Mogrena 2009. pa opet s drugima 2011. Dali su puno klubu u svakom smislu, Adžić je čak u onom meču protiv Jezera prije dvije i po godine koji je trebao biti za titulu da bi dao gol povrijedio glavu i tu stranu tijela ne osjeća ni dan danas. Petar Grbić je san da zaigra za Budućnost ispunio tek 2018, promakao im je iako je iz samog centra Podgorice, a kad je došao odmah ga je otjerao Govedarica i oprostio je klubu sav dug za tu sezonu. Onda se vratio 2019, osvojio dvije nadmoćne titule i prvu duplu krunu 2021, ali tog ljeta morao ponovo da ide i to u Mornar, nakon reakcije predsjednika Mijača. Otvorilo se da dođe i treći put januara 2023. i opet je osvojio dvije titule od tada, ali ljetos mu je tadašnji trener Brnović htio okončati karijeru i nudio u ime partije (uprave) mjesto sportskog direktora koje je tada pripadalo Damjanoviću. On nije htio da tako završi karijeru pa je nastavio da trenira znajući da neće igrati kod njega, ali Brnović je ubrzo smijenjen pa je zaigrao itekako, da bi sad nakon pet mjeseci još jednom doživio da mu naglo prekidaju karijeru i to u novembru. Samo što sada nema ni direktorskog mjesta u ponudi, nema ništa. Sam način na koji klub njemu okončava karijeru je toliko nespretan da bi mogao biti roman za sebe, nakon gola protiv Dečića u kupu nije ga niko definisao nespremnim da igra, ali na stranu sve to. Mogu reći da mi tačno pet godina Grbić priča o mladim generacijama koje dolaze, tada je počeo da mi priča o Mijoviću i Đukanoviću, onda o Adžiću i Bodinu, pa o Bulatoviću i svim redom do ovih današnjih, jer bio je i angažovan u tim kategorijama. I pogodio je za sve, vidjeli smo da su postali reprezentativci, i da dolaze sve bolje generacije. Sad mi kaže baš za stopera Popovića kojeg traži Fiorentina da će biti čudo na toj poziciji, da je i Terzić rekao da je bolji od Milosavljevića kojeg je prodao za 19 miliona. Isto za Rakčevića, za bisera Petra Vujovića, ta generacija 2009–10 ekspresno dolazi. Poenta je da on, Prcko i ostali nisu bili prepreka mladima već su ih ohrabrivali i podsticali da igraju, Orahovac se čak lično zauzeo da ode kad su htjeli Dakića da pošalju u Mornar, samo da on ostane. I ako je tako, onda čemu žurba i izbacivanje tih igrača kad je manje od mjesec do kraja polusezone, nisu morali ni igrati, samo biti tu, i onda bi se lagano napravili rezovi tokom zime i dovela potrebna pojačanja. A pošto Grbić završava karijeru, njemu i napraviti oproštaj na startu proljeća Pod Goricom protiv Sutjeske, kako dolikuje. Ovako, ne samo da ispada preko koljena, već se stvara i problem, svi oni nisu udaljeni zbog nediscipline, a zabranjuje im se da treniraju sa ekipom, pa će se sad boriti za svoja prava, imaju ugovore do ljeta ili duže, stranci su jedva dočekali da im bude sve isplaćeno, a klub ne stoji nimalo sjajno. Sve je vrlo, vrlo čudno, mada su sami rezultati stvarali pritisak pred meč preksjutra u Bijelom Polju koji je vrlo delikatan, a onda ide pauza. Ovako, sad znamo da će u Bijelom Polju istrčati puno mladih što automatski skida pritisak sa svih bar za sada, a biće prilika da konačno i vidimo možda čak prevremeno te velike potencijale o kojima se toliko priča. Tako će Dejo ovih nekoliko kola izaći i sa mlađim prosjekom nego čuvene 2006. i to će biti najzanimljivije prije nego dođu zimska pojačanja da probaju stizati vodeće. Ali ostaje puno dilema o ovom rezu mjesec prije kraja, na kraju godine koja je impozantno unazadila klub – napisao je Šofranac na svom FB nalogu.