Fudbalski savez Crne Gore (FSCG) smijenio je Ljubišu Tumbakovića prije godinu i po sa funkcije selektora fudbalske reprezentacije Crne Gore pošto je odbio da vodi utakmicu sa Kosovom.
Tumbaković je kao gost jutarnjeg programa na Nova S kazao da se oporavio od koronavirusa I da je sve prošlo bez simptoma za 14 dana.
Iznio je detalje rastanka, za koji smatra da je bio preran jer vjeruje da nije prepoznata njegova dugoročna ideja.
“Prvi put se pojavljujem, dugo sam u poslu i iskustveno, mislim da je bolje da sačekam neko vrijeme i analiziram sve što je urađeno u godinu i po dana, i da onda iznesem svoj stav po pitanju onog što je urađeno. U poslu sam 30 godina, poslije tri ili četiri godine je bilo pitanja da mogu postati selektor. Ja sam 25 godina bio kandidat, postao sam kad se najmanje očekivalo, poslije Crne Gore”, kazao je Tumbaković.
Dodaje da to nije bila nagrada, njegova reakcija je, kako navodi, bila spontana i logična, a da li je bila ispravna, pokazaće vrijeme.
“Mislim da nije bila ispravna, sa ljudima u Crnoj Gori sam imao sjajnu saradnju, to je bio mini doživljaj i lijepa situacija svaki put kad dođem, a krivo mi je što se to desilo. Imao sam super konekciju sa Savićevićem i ostalima, mislim da je to bilo jedno razočaranje kod njih. Cijela njihova predstava o meni kao čovjeku i stručnjaku bila je drugačija. Ali ja se vraćam u državu svoju i grad, to je bilo spontano. Bilo je to opredjeljenje ljudi da nastavim ono što je počeo Krstajić, da eventualno definišemo cilj i odemo na EP poslije 20 godina”, kaže Tumbaković.
Navodi da se sve mjeri kroz krajnji cilj, ako to nisi uspio, onda si neuspješan.
“Ja ne gledam tako, za sve je potrebno vrijeme. Turbulentnih godinu i po dana, interesantno je vreme kao faktor. Pandemija je poremetila termine, u posljednjih 10 mjeseci nisam vidio nijednog igrača, nisam imao konekciju osim telefonsku, nisam mogao da putujem da ih pogledam, da pričamo. Ta okupljanja su stvarno malo da se uradi, svaki rastanak ima dimenziju bola, i ovaj ima to. Nisam razočaran, ponosan sam na sve što sam uradio. Štab je profi pristupio radu, ali se radilo na temeljnom procesu koji traži vrijeme. To je trebalo da prepoznaju”, rekao je Tumbaković.
On se još jednom osvrnuo na uslove rada.
“Posao selektora je specifičan, vodiš igrače koje ne treniraš, a imaš odgovornost za njihovu tehničku i taktičku pripremu, a imaš pet puta po sedam dana. To je pet nedjelja, eventualno šest. Stalno insistiram na tome, rekao sam kad sam došao, da približimo narod reprezentaciji i obrnuto. A to traži organizaciju cijele strukture. Mi smo od 65 igrača došli do grupe igrača, htjeli smo da napravimo model reprezentativca uz prepoznatljivost igre. To traži posebno vrijeme, a mi ga nismo imali”, naveo je Tumbaković faktor koji smatra otežavajućim.
On je naveo da nije zadovoljan tretmanom koji je na kraju imao.
“Nije prepoznata moja ideja, moj rad, ali ljudski smo se razišli. Ali i dalje mislim, da moramo da razmišljamo pozitivno i stručno i avangardno šta treba da se desi. Za razliku od mojih starijih kolega i koji su upali u mrežu provokativnih pitanja, ja ću pričati samo šta treba da se radi i organizuje. Dežurni treneri uvek komentarišu neuspjeh i pričaju isto. Veliku pomoć u stvaranju rezultata imaju mediji, iako znam da niko ne može da nas hvali ako izgubimo od Škota, a prije toga si igrao protiv Norveške fantastično”, kazao je on.
Naveo je Tumbaković da je “dežurni krivac”.
“Nismo to prevazišli u tranziciji, uvijek se krivac traži u trenerima, ja sam to prevazišao i to mene ne zanima. Ja nisam krivac, suštinski to mislim. Normalno je da trener preuzima odgovornost, on je dežurni krivac. Ja nisam ni počeo sa tim ciklusom takmičenja, samo sam nastavio. Nemam taj problem da to prihvatim, imam ideju da saopštim šta je napravljeno, i to sam sada htio, ponosan sam na to što je napravljeno”, kazao je on.
Sposobnosti polivalentnih igrača možemo sada koristiti u raznim sistemima igre.
“Sama ideja je trebalo da se prepozna i da se to nastavi. Biće dobro da novi selektor to prepozna i ako bude pratio šta smo detaljno dali izvršnom odboru, na 150 strana, to je detaljno analizirano šta je dobro i nije. Selektoru će biti lakše ako prepozna ideju. Mislim da već kasnimo, vrijeme je mnogo bitno u realizaciji ideja za novog selektora, da bi se ostvario rezultat”, dodaje Tumbaković.
Ne volim pogane riječi i ovu koju ću upotrijebiti za postupak Tumbakovića nadam se da je posljednji put. Jedino što se, poslije svega, za njega može reći je – smrad!