Znam da imamo karakter za titulu

Univerzalac Miomir Đuričković je trenirao u društvu Nemanje Sekulića i Viktora Đukanovića, a to je bio jasan znak da je povreda rupture lista – prošlost.

„Jeste, sada je sve u najboljem redu zahvaljujući našim fizioterapeutima Zoranu Jovoviću i Damir Zejniloviću“, rekao je 24-godišnji prvotimac nakon treninga…

„Osjećam se dobro, počeo sam da radim po programu koji smo dobili od kondicionog trenera Nikole Vukčevića i siguran sam da ćemo ga svi ispoštovati. Sigurno da imamo razlog više, a to je kako bismo bili na pravi način spremni da odbranimo titulu na proljeće“, samouvjeren je Đuri.

Borbeni vezista – baš kao ni niko iz plavog tima – ne odustaje od titule. Poštuje rezultate rivala Sutjeske i Dečića, ali zna da „minus devet“ nije nenadoknadivo.

„Mislim da je šampionska trka više nego otvorena, jer je naša liga dosta izjednačena, a tome smo svjedočili i u prvom dijelu sezone. Minus devet nije razlika koja se ne može prestići za 17 kola. Da smo imali malo više sreće na pojedinim utakmicama, ta razlika bi sigurno bila manja. Ali, ponavljam: ni devet bodova nije nedostižno“.

Kada se podvuče crta – Budućnost je jesen završila na trećem mjestu sa najboljim napadom i plasirala se u polufinale Kupa Crne Gore, gdje takođe brani trofej.

„Mogli smo bolje da završimo prvi dio sezone, ali kada se vratimo na sve pehove koji su nas pratili, mislim da moramo da budemo zadovoljni. Pojedine utakmice smo igrali u sastavu gdje su većinom bili igrači ispod 21 godine, čak i ispod 18 i gdje sam praktično bio među najstarijima, pa nam je malo nedostajalo iskustva u pojedinim trenucima. Međutim, dobro je to što smo vidjeli da naši mladi momci imaju pravi karakter, a to je zalog za budućnost“.

Đuričković je odigrao 22 utakmice od ljetos, upisao je 1,540 minuta i u svakom trenutku je ostavio srce na terenu – često se žrtvovao i išao preko granice bola.

„Što se tiče lično moje igre, zadovoljan sam“, govori Đuri, koji se vratio na spektakularni derbi pod Goricom protiv Sutjeske – 3:3…

„Ostaje žal za nekim situacijama, gdje znam da sam mogao i morao mnogo bolje. Konkretno mislim na zicer glavom koji sam imao na 2:2 protiv Sutjeske. Možda bi sada prednost bila manja, ali to je sve fudbal“.

Kao po navici, Đuričković je i jesenas mijenjao pozicije – vezista, desni bek, krilo…

„Trudim se da maksimalno odgovorim na svaki zadatak koji dobijem. Jednostavno, to nam je svima posao“.

A koliko se žrtvovao za ekipu, govori podatak da je na posljednji meč sa Rudarom (poraz 3:1 u Pljevljima) otputovao povrijeđen i stisnuo je zube da počne, ali…

„Odigrao sam samo poluvrijeme, jer su bolovi bili prejaki. Žao mi je što nisam izdržao 90 minuta i što nismo na ljepši način završili jesen“, poručio je na kraju Miomir Đuričković.