Malo kojem fudbaleru je prijao odlazak u neku zemlju kao što je slučaj sa Stefanom Lončarom i Rusijom.
Crnogorski vezista uživao je u Debrecinu, u Mađarskoj, a onda je “sklonjen” u finišu prošle sezone, preselio se na klupu, a sa minutažom u klubu izgubio je i status reprezentativca Crne Gore.
Tako je bilo u martu i aprilu ove godine.
Sedam-osam mjeseci kasnije, 28-godišnji vezista je otkrovenje ruske Premijer lige. Najbolji je strijelac (pet golova) i asistent (četiri) svog Akrona iz Toljatija, igrač sa najviše pretrčanih kilometara u cijeloj ligi, nije ni čudo što je na meti ruskih giganata, moskovskih velikana: Spartaka, Lokomotive i CSKA.
I naravno, ponovo je crnogorski reprezentativac, bio je jedan od najboljih u pobjedi nad Turskom (3:1) u svom Nikšiću prošlog mjeseca.
Puno intervjua je dao Stefan Lončar u posljednje vrijeme, naročito ruskim medijima, no niko ga nije pitao kako se desilo da uopšte dođe u Rusiju.
“Akron me je tražio i prošle zime, ali tada su bili drugoligaši”, priča Lončar za Meridian sport.
“Ja sam, s druge strane, igrao u Debrecinu i bio sam malo skeptičan, nije mi se baš svidjela ideja da iz Prve lige Mađarske idem u Drugu ligu, ma koje zemlje, iako je interesovanje prijalo”.
Šest mjeseci kasnije, stvari su se namjestile onako kako samo fudbal može da ih namjesti.
Lončar je dopao u nemilost trenera, koji je dao šansu domaćim igračima, a Akron je ušao u Premijer ligu Rusije. Odmah je uslijedio novi poziv – klupa u Debrecinu ili elitni rang ruskog fudbala. Dileme nije bilo.
“Platili su neko obeštećenje, ja sam se spakovao i otišao”.
Akronu se priključio u Turskoj, na pripremama.
“Došao sam tamo i nisam znao šta da očekujem. Oni su doveli čak 15 novih fudbalera, bilo je puno mladih, praktično djece. Odmah mi je prostrujalo kroz glavu da ćemo se vratiti u Drugu ligu. Srećom, bio je to samo prvi, pogrešan utisak. Kako se bližilo prvenstvo dolazila su pojačanja, ne svi odjednom, ali tim se polako sklapao. Neposredno pred početak sezone došao je i Dzjuba, nekadašnji reprezentativac, legenda ruskog fudbala. Sklopljen je dobar, rekao bih veoma borben tim”, kaže Lončar.
Akron je na polusezoni deveti na tabeli, od 16 timova, u “zlatnoj sredini”, ne strahuje za opstanak, barem za sada, a tandem Lončar – Dzjuba, iako se radi o igračima koji nisu na istim pozicijama (klasični vezni i klasični napadač) je srce i najveća snaga tima.
“Asistirao mi je kod nekoliko golova, asistirao sam i ja njemu, u suštini fantastično se slažemo, on je izvanredna osoba i na terenu i van njega. Mislim da nas spaja mentalitet – pobjednički, da se malo razlikujemo od ostalih igrača i da ih vučemo dalje. Dzjuba ima mnogo lijepa iskustva sa Crnogorcima, i dalje priča o Grofu Božoviću, za kojeg kaže da je najbolji trener koji ga je vodio”.
Nakon takve polusezone, interesovanja velikog ruskog narodnog kluba (Spartak), vojnog (CSKA) i željezničkog (Lokomotiva) nisu slučajna.
Koliko prijaju ta interesovanja – to su već pitanja koja su mu postavili i ruski mediji.
“Naravno da prijaju (osmjeh), ali mene nije niko konkretno zvao. Čitao sam o tome u novinama, čitao sam i izjave nekih trenera. U svakom slučaju, glupo je reći da mi to ne prija, jer kada sam došao u Rusiju malo ko je ovdje znao za mene. a preporučio me je učinak, konkretne brojke. Ne vjerujem da bi bilo toga da nije bilo golova i asistencija, bez obzira što sam vezni igrač i što to i nije baš u opisu mog posla. Ali, tako je u fudbalu”.
Na pitanje vidi li sebe u dresu Akrona i u drugoj polusezoni, odgovara kao iz topa:
“Vidim! Mislim da bi i za mene bilo najbolje da ostanem, da dovršim posao koji smo svi zajedno započeli, pa eventualno da idem na ljeto. Jer, nije lak januarski prelazni rok, dolazi se u tim koji je već formiran, a onda period adaptacije, dokazivanje i borba za mjesto usred sezone. Iskreno, ne znam da li mi je to potrebno sada, osim naravno da stigne ponuda kakva se dobija jednom u životu”.
Hladno je u Toljatiju, gradu koji je sjedište čuvenog automobila Lade, pa Lončaru prija i selidba u Moskvu, gdje boravi njegov tim, trenira na Kampu fudbalske reprezentacije Rusije.
“Dolazak u Rusiju je iznad mojih očekivanja, od kvaliteta, organizacije, infrastrukture sa stadionima koji su izgrađeni za Mundijal 2018. Sve je na vrhunskom nivou, kakav samo imamo ljekarski tim i medicinske uslove…”, priča Lončar.
Iako uživa u ruskoj Premijer ligi, najviše mu je ove jeseni prijao – povratak u crnogorsku reprezentaciju.
“Reprezentacija je nešto posebno, igrati za tim i za nacionalnu selekciju – to je sušta suprotnost. Nije me bilo jedan period na spisku, što je potpuno razumljivo, jer u drugom dijelu prošle sezone nisam imao minutažu u Debrecinu. Sada se sve promijenilo, možda sam u septembru i oktobru očekivao poziv, on je stigao u novembru, što je sasvim u redu. Drago mi je što sam doprinio u pobjedi protiv Turske, koja nam je vratila optimizam”.
Lončar, svojevereno kao igrač Sutjeske najboljih igrač Meridianbet 1. Crnogorske fudbalske lige, 15 puta je nosio dres reprezentacije Crne Gore.
“Sigurno da je bilo utakmica u kojima nisam bio na nivou, vjerovatno od prevelike želje da se dokažem – jer, to je reprezentacija, često vas nose srce i emocije”.
Prošlog mjeseca, protiv Turske, sve se posložilo, a doprinijelo je i iskustvo – sa 28 godina, Lončar zna da “balansira”.
“Vidjećemo šta ide dalje, dobili smo interesantnu grupu u kvalifikacijama za Mundijal, sa Francuskom ili Hrvatskom, Češkom, Farskim Ostrvima i Gibraltarom. Ne mogu da kažem da je laka grupa, jer takvih nema, nikad nije lako. Probaćemo nešto da uradimo, a to možemo da uradimo samo kada smo svi kao jedan, kada smo prava cjelina, kao što je bio slučaj protiv Turske”, zaključuje Lončar.
