Dejan Savićević nikada nije bio igrač koji se uklapa u šablone. Ni po statistici, ni po sistemima i sigurno ne po jednostavnim pričama – bio je ono što se rijetko viđa: čisti, neukrotivi fudbalski genije.
Anarhičan u najboljem smislu te riječi, sposoban da jednim potezom riješi utakmicu, Savićević je obilježio kraj osamdesetih i devedesete kao jedan od najposebnijih talenata Evrope.
„Bio sam među tri-četiri najbolja igrača na svijetu. Možda nijesam imao veliku konkurenciju“, rekao je Savićević bez zadrške.
Vrhunac njegove karijere zauvijek će ostati finale Lige šampiona 1994. godine protiv Barselone, kada je Milan deklasirao rivala, a Savićević postigao jedan od najljepših golova u istoriji finala.
„Vidio sam gdje će lopta pasti u trenutku kada sam je udario. To je bila moja noć“, prisjetio se legendarni Crnogorac magične večeri u Atini.
I u svlačionici punoj velikana bio je drugačiji.
„Baresi i Maldini su bili zid ekipe. Ja sam bio kreativan, emotivan, drugačiji igrač“, kaže Savićević.
Danas, priznaje, malo je igrača koji ga mogu oduševiti, ali jedno ime ipak izdvaja – Lamin Jamal.
„Podsjeća me na mene. Ima tu kreativnost, dribling, fantaziju. Radi stvari koje ne rade ni Messi ni Maradona“, poručio je Savićević.
Maloletnicima je zabranjeno da učestvuju u igrama na sreću, učešće u igrama na sreću može izazvati zavisnost.