Edis Mulalić se obratio novinarima na press-konferenciji u Plavom salonu na Grbavici nakon pobjede Željezničara nad Veležom (1:0).
Trener Željezničara u uvodu je kazao:
“Ista utakmica kao u Mostaru. Velež je bio bolji prvo poluvrijeme, a mi smo imali neki plan i drugi plan. Taj drugi plan se s izmjenama isplatio. Negdje nam se vratio i Leotar i Velež. Shvatam kolegu kako se osjeća, jer sam se ja tako osjećao prije 20 dana. Shvatam njegovu frustraciju. Drugo poluvrijeme je bilo egal danas, momci su pošteno odradili i nagrađeni su. Fudbal je pošten – koliko daš, toliko ti se vrati. Ovo će nam dati samopouzdanje. Oni su za mene najbolji i slatko je kad ovako pobijediš, ali naravno da nećemo reći da je sve bajno i sjajno”, kazao je Mulalić te nastavio:
“Ja nikad nisam zadovoljan. Po prirodi sam perfekcionist i ulazim u srž fudbalske lige. Igrači moraju da se naviknu na to. A o Evropi, to ćemo ostaviti po strani. Nije za medije da sada govorim čime nisam zadovoljan, momci s klupe su danas bili dobri i bili smo življi kad su ušli. Nismo radili pritisak u prvom dijelu i zato sam dvojicu na poluvremenu uveo. Bila je ideja da s dva brza krila igramo i prijetili smo preko Resića. Profunkcionisao je i taj blok preko Zeca i Beće. Imamo još dosta materijala da radimo, ima još dosta posla. Najteže od svega mi je da promijenim način razmišljanja igrača. Da smo uvijek hrabri – i kad imamo loptu i kad nemamo. Nekad, kao danas, propadne taj prvi plan, ali moraš znati kako da se postavis”.
O povredi Cocalića je kazao:
“I u pripremi utakmice je imao problema s listom. Tereni dosta utječu, a on igra odličan fudbal i jako nam je bitan. Možda i ga duga pauza koju je napravio doprinosi tome. Pauza će dobro doći i zbog njega. On je veliko i ljudsko i fudbalski pojačanje za nas. Bila bi šteta kad bi duže odsustvoa, ali prve prognoze su da nije ništa ozbiljnije. Moram pohvaliti i Drinu koji je zatvorio sve zadatke koje je imao i Cocalić”.
O publici…
“Osjeti se ta energija i vakat je bilo da se sjedinimo i da svi pušemo u istu rupu. Kad imaš ovakve navijače onda te stid da se makar ne boriš. To se sve osjeti i to je Želju uvijek krasilo – konekcija navijača i igrača”.
