Ljetos je stigao iz drugoligaškog Bokelja bez mnogo prvoligaških utakmica u nogama kao bonus igrač, svojom mirnoćom i lakoćom igranja na mjestu centarhalfa je kupio povjerenje stručnog štaba, a sa 13 utakmica i jednim golom bio je važan šraf u jednoj od najboljih polusezona u novijoj istoriji kluba.
Treće kolo kvalifikacija za Ligu Evrope, rekordnih “plus 18” i 49 bodova, 10 trijumfa u nizu, osam na strani – to je ukratko plava jesen, a defanzivac Anto Babić je zadovoljan.
“Sjajna polusezona, možda pomalo i neočekivana s obzirom na malo lošiji početak”, vraća 20-godišnji štoper film na dva poraza u uvodna tri kola.
“Rekordi i pohvale sigurno prijaju, ali niko od nas ne razmišlja da se opusti, jer je pred nama još teških utakmica”.
Upisao si 946 minuta, a pogotkom protiv Iskre u 16. kolu si pogurao ekipu ka konačnom trijumfu u Danilovgradu (2:0).
“Generalno sam zadovoljan igrama. Dao sam sve od sebe, mislim da sam opravdao očekivanja svih u klubu, ali znam da uvijek ima prostora za napredak. Mislim da mi nije trebalo puno vremena da se naviknem na stil igre, jer su me svi igrači lijepo prihvatili od starta”, poručio je Babić koji je jedan meč odigrao na mjestu desnog beka.
“To je bilo samo jedno poluvrijeme. Iskreno, kao štoper se osjećam najkomfornije i to mi odgovara uprkos tome što sam na početku karijere u mlađim kategorijama igrao centralnog vezistu”.
Možda je to razlog mirnoće u pasu, kao i rezonovanje iskusnog igrača uprkos tome što si 20-godišnjak…
“To mi svi pričaju. Mislim da je ta smirenost urođena, to je nešto što me pratilo od samog početka”.
Babić je iskoristio odsustvo Vladana Adžića usljed virusa korona, posljednjih devet utakmica u jesenjem dijelu sezone je odigrao u tandem sa Igorem Ćukovićem – devet pobjeda uz gol razliku 27:4.
“Ćuko je iskusan igrač koji je igrao u inostranstvu. Sigurno je da mi je dosta pomogao, baš kao i ja njemu. Dopunjavamo se tokom utakmice, mislim da je to dobro funkcionisalo u finišu prvog dijela sezone”, govori defanzivac, koji je već kao i svi prvotimci počeo individualno da se sprema za proljeće.
”Ne smijemo ni trenutka da se opustimo, jer želimo da osvojimo duplu krunu što Budućnost čeka već sezonama. Pored toga, imamo ogromnu želju da ostavimo što bolji utisak tokom učešća u evropskim takmičenjima na ljeto”.
Anto Babić je pravi primjer kako mladi igrač treba do kraja da vjeruje u sopstvene kvalitete kako bi preskočio raznorazne prepreke – nije dobio šansu u matičnoj Sutjesci, ni Grbalj u prvoligaškoj sezoni 2019/20. nije imao vremena da ga istrpi (osam utakmica, 559 minuta), a onda se igrajući godinu i po u Bokelju preporučio Budućnosti.
“Proveo sam 12 godina u Sutjesci, tamo sam igrao od svoje sedme godine, osvojio sam Kadetsku ligu i dva puta Omladinsku, igrao sam i Ligu šampiona za mlade protiv mađarskog Honveda, ali kada je došlo vrijeme da se pređe u seniore, Sutjeska u meni nije vidjela kvalitet, pa sam morao da odem”, vraća se na početak svoje seniorske karijere haf.
“Prva destinacija mi je bila Grbalj, igrao sam u prvom dijelu sezone, ali po dolasku novog trenera, sklonjen sam iz prve postave, pa sam na zimu morao da odem. Ispostavilo se da je Bokelj bio pravi potez, sa tim timom sam igrao baraž za ulazak u elitu, ali smo nesrećno izgubili na penale. Budućnost je u meni prepoznala kvalitet, hvala joj na tome. Sada sam tu da opravdam povjerenje i pomognem klubu da ispunimo zacrtane ciljeve. Bilo mi je teško na početku seniorske karijere, ali koliko god da je teško – uvijek postoji rješenje”.
Plavu odbranu drže Nikšićani (Babić, Ćuković, Marko Vučić), imaju pojačanje u napadu u liku i djelu Dejana Zarubice, a tu je još i defanzivac Velimir Vlahović. Međutim, gradski rivalitet ne postoji…
“Situacija u aktuelnoj sezoni je takva da smo mi iz Nikšića malo pojačani, ali takav rivalitet ne postoji, jer je atmosfera zdrava. Prije bih rekao da je kombinacija Podgoričani – Nikšićani dobitna kombinacija”, poručio je sa osmijehom na licu Anto Babić.
