Aleksandar Nedović je novi šef stručnog štaba Budućnosti.
Nekadašnja „plava“ desetka i svojevremeno jedan od najtalentovanijih omladinaca bivše Jugoslavije je sa 22 godine kao igrač napustio Budućnost, a tokom svog igranja u Srbiji, Azerbejdžanu, Ukrajini i Crnoj Gori na svakom mjestu je isticao ljubav i odanost prema klubu u kome je ponikao.
Nedović je bio ljubimac navijača, jedan od onih kome se skandiralo krajem devedesetih prošlog vijeka. I zbog toga je bio uzbuđen na povratku u svoju kuću – kao trener. Simbolično, digao je i svoju „desetku“.
„Emocije rade baš dobro ovih dana, srećan sam i ponosan. Znam gdje sam došao, prošlo je 20 godina od kada sam se otišao kao igrač, a kao igrač sam napravio određene rezultate i otišao iz kluba na pravi način“, rekao je 42-godišnji Nedović.
Nakon uspješnih trenerskih avantura u Grblju, Mladosti, Sutjesci, Petrovcu i Iskri, stigao je u svoju kuću – da sa trenerske pozicije diriguje kao nekada što je radio na terenu. A podsjećamo, znao je da pogodi sa distance, glavom, iz prekida, čak i iz kornera…
„Najbitnija stvar je što dolazim u pravom trenutku – u najboljim trenerskim godinama. Nisam došao da treniram sebe na Budućnosti, nego da treniram Budućnost. Mislim da sam tokom prethodnih devet godina skupio iskustva, napravio rezultate i u proizvodnji mladih igrača, osvajanja trofeja, borbe za opstanak sa mladim timom… Prošao sam dosta i mislim došao kao oblikovan trener u naš najveći, a moj najmiliji klub“.
Nedović je preuzeo tim nakon bolnog ispadanja iz Evrope, ali to je za njega već – prošlost.
„Da se nije desilo to što se desilo, ne bih danas bio trener Budućnosti. Ali Budućnost kad te zove, pogotovo nas koji smo odrasli u klubu, ne biraš ni mjesto, ni vrijeme, ni gdje se nalaziš u tom trenutku. Jednostavno, samo dolaziš“, emotivan je bio rođeni Podgoričanin.
„To je srce i emocija, način na koje nas je Budućnost vaspitala. Nemam vremena, niti želim da razmišljam šta se desilo. Sigurno je samo da ću se boriti da svoju emociju i ljubav amortizujem na pravi način da ne bih opteretio ekipu i kako bi je izveo na pravi put“.
Novog trenera čeka paklen posao, jer je ekipa na posljednjih pet utakmica upisala četiri poraza i remi…
„Kao da su igrači izgubili strast, moj prvi zadatak biće da im vratim strast. Momci su bili najbolji u zemlji, u pripremnom periodu su pobjeđivali neke ozbiljne timove, znači da su i dalje najkvalitetnija ekipa, kao što je Budućnost klub. Želim da se vrati strast, da se probudimo, da budu nasmijani i mislim da će sve izgledati kako treba. Sigurno je da ću uvesti novine, raditi na segmentima kako nam se iduće godine ne bi desile stvari koje su se desile. Imamo dovoljno iskustva i znanja, imamo četiri reprezentativca… Kvalitet je prisutan, samo treba da se radi“.
Plavi tim je na otvaranju sezone remizirao sa Mornarom 1:1, a aktuelni je vladar duple krune…
„Čestitam bivšem šefu na svemu što je uradio, ostavio mi je breme. Međutim, ja mnogo volim Budućnost i da sam došao u ne znam kom trenutku i da imam ne znam kakvu ekipu, jurio bih da osvojim sve i da se napravi što bolji rezultat. Prvo, moj mentalni sklop je takav, tako me klub vaspitao, jer sam u Budućnosti bio od pjetlića i naučio sam da se uvijek igra na pobjedu. Normalno, nekada neće doći, ali hoću da znam da smo poslije utakmice dali sve od sebe. Biće trenutaka kada lopta neće da uđe, nekih nepravdi, ali najbitniji je faktor da pružimo ruku jedni drugima na zalaganju, a u toj situaciji je nemoguće da ne napravimo rezultat sa postojećim kvalitetom i starijih i mlađih igrača“.
Nosio je dres Budućnosti, sada je trener…
„Citirao bih svoju ćerku ‘tata, sada si najsrećniji čovjek na svijetu’. Mislim da sam zatvorio svoj krug u Crnoj Gori, a volio bih kada budem napuštao klub da ostavim situaciju kakva je bila kao kada sam otišao kao igrač na veći novo, a to je stabilno stanje. A ako bih otišao na veći nivo, to bi značilo da sam dobro radio, da se nešto proizvelo, da su došli trofeji, pa i da se napravio pomak u Evropi… Možda će zvučati prepotentno, znam koliko je teška klupa Budućnosti, ali ako nemaš cilj i ambiciju, onda ne treba da se baviš ovim poslom“.
„Plavi“ kao da su osuđeni da moraju da igraju atraktivno i lepršavo…
„Ekipa je selektirana tako i tako je igrala prošle godine. Ima nekih detalja koje sam uočio na posljednje dvije utakmice, ali jasno je da najbolji klub mora da igra napadački. Sve zavisi od profila da li ćemo da igramo sa jednim ili dva napadača, ali nećemo da budemo jednobrazni“, poručio je Nedović, koji se nadovezao.
„Pokušaćemo da budemo pismeni, da igramo u više sistema, ali da u svakom trenutku na signale znamo kako da mijenjamo sistem i šta da radimo. Naravno, sve zavisi kako utakmica bude išla, da li ćemo uopšte nešto mijenjati. Ali za sve to je potrebno mnogo rada. Prvo je potrebno da vratimo strast, a neki pečat teško može da dođe za kolo, dva ili tri… To je proces, pomenuo bih jednog velikog trenera Željka Obradovića zašto potpisuje ugovore na tri godine, zašto selektira svih tih godina u zašto na kraju ima rezultate. Od procesa ne može da se pobjegne, strpljenje je najbitnije kako se ne bi dešavale stvari koje su se dešavale“.
Nedović zna koliko je težak dres Budućnosti, zato zna i koliko je teško dovesti igrača, pošto je medije zanimalo da li će biti pojačanja…
„Nije ga jednostavno dovesti, ne zbog finansija, nego zato što u Budućnosti nije lako igrati. Ne bih sjekao preko noći, mislim da je tim dobar i da se mlađim igračima treba dati prostor da se razviju na pravi način kako ih ne bi ugušili“, poručio je novi trener, a onda se osvrnuo na klince sa kojima voli da radi.
„Ali ne da igraju samo da bi igrali, nego da se razviju i da idu kao što smo mi išli na veći nivo. Jedna od najvećih želja mi je od prelaznog roka do prelaznog roka imamo igrača koji će otići na veći nivo kako bismo svi imali benefite – i igrač, i klub i reprezentacija. Moramo da budemo realni, Evropa će bolje da oblikuje mladog igrača nego mi, iz razloga što je prvenstvo jače, veći je profesionalizam. Jednostavno, na nama je da izbacimo proizvod koji će se oblikovati, a mi ubirati plodove“.
Nedović će u subotu na klupi Budućnosti debitovati protiv svog bivšeg kluba – Iskre…
„Bivši predsjednik je odmah zvao da mi čestita. Za Iskru sam debitovao protiv Budućnosti pod Goricom. To se dešava, prijateljstvo je ostalo poslije tri i po godine, naročito jer smo napravili najveći rezultat u stogodišnjoj istoriji Iskre izlaskom u Evropu, ali sada sam na novom zadatku. Budućnost je moj klub, tu su moji novi igrači, otići ćemo u Danilovgrad sportski i nadam se zabilježiti pobjedu“.
Nedović je još jednom poručio da ne želi da se vraća na ono što je bilo, ali…
„Budućnost je prošle sezone izbacila Astanu koja ima mnogo veći budžet, a sada je ispala od ekipe od koje ima veći budžet i od koje je kvalitetnija sigurno. Lopta je okrugla i pravična, negdje se u nekom trenutku pogriješilo i nije se dalo da se napravi rezultat. Ali u nečem lošem uvijek tražim dobro i maksimalno ću se posvetiti svakom protivniku“, rekao je Nedović, koji se još jednom osvrnuo na mlade igrače.
„Stefan Milić je za naše prilike otišao u veliki klub, sada se pojavio Lazar Mijović, ali svi oni mladi moraju da ukradu mjesto od starijih igrača. Teret je uvijek na starijim igračima, kako se ne bi lomilo na mlade. Uzeo sam Lazara za primjer jer je standardan, ako nije postigao gol nakon dvije – tri utakmice nećemo ga osuditi, nego mu dati podršku. Iskreno, niko ne može da me ubijedi da nema materijala u Budućnosti, ali potreban je krvav rad i da su mladi momci svjesni težine ovoga grba. Mi koji smo ponikli u Budućnosti, to znamo. Nositi dres Budućnosti je zahtjevno, ali slatko. Najljepše je u Crnoj Gori biti igrač Budućnosti“.
