Francuzi su igrali sjajno, predvođeni svojim kapitenom Kilijanom Embapeom, ali u polufinalu ih je Španija nadskočila, a borba za bronzu je završena porazom od Engleske.
Ovaj ishod ostavio je Francusku bez medalje, a njihov najistaknutiji igrač i najbolji strelac turnira Kilijan Embape odlučio je da kroz otvoreno pismo, koje prenosimo u celosti, podeli svoja mišljenja i doživljaje nakon Mundijala.
“Hvala.
Mesec dana nabijenih emocija. Prelaženje granica. Ponos jer nosimo dres Francuske. I iznad svega, strast. Ista ona koja nas gura na terenu kao i vas ispred televizora ili na tribinama. To je ono što smo zajedno doživeli. Iako nismo osvojili ekipni trofej, bol koju osećamo neće tako brzo nestati, neću vas zavaravati”, započeo je Embape.
Bio je najbolji strelac Svetskog prvenstva sa 10 golova, ali nažalost, to nije bilo dovoljno da Francuska osvoji “zlatnu boginju”.
“Titula najboljeg strelca je za mene izvor ponosa, ali lepše bi bilo da je uz nju stigao i pehar. Možda smo vam ostali dužni lepši završetak. No, ne biramo uvek kraj priče, već šta ćemo uneti u nju. Mi smo dali sve od sebe i na to smo ponosni. Zahvaljujem mojim saigračima. Bez njihovog truda, zalaganja, dodavanja i timskog duha, nikada ne bih postigao toliko golova. Ova nagrada jednako pripada ekipi kao i meni. Kao dete sanjao sam da igram makar na jednom Svetskom prvenstvu. Igrao sam ih tri, jedno sam osvojio, a ove godine sam imao čast da budem kapiten. To nikada neću zaboraviti. Ostajali ste budni do kasno, često do duboko u noć zbog vremenskih razlika, kako biste nas gledali kako igramo na drugom kraju sveta. Okupljali ste se kod kuće, u barovima, sa porodicom i prijateljima, širom Francuske i van nje”, ponosan je Embape na ceo narod Francuske.
“Mnogi su bili uz nas, na stadionima, ogrnuti zastavom preko ramena. Deca s očima punim sjaja, muškarci i žene svih porekla i generacija, okupljeni radi zajedničke sreće – jedinstva. To je snaga ovog sporta. Nikada nas niste napustili, čak ni u najtežim trenucima, ni onda kada možda nismo zasluživali. Ovu priču ispisale su milioni ruku, i ne samo jedanaestorica na terenu, vođeni istom strašću. Didijeu sam već rekao sve što sam imao da mu kažem i on to zna. Zahvaljujem njemu i celom stručnom timu, fizioterapeutima, kuvarima, kondicionim trenerima, vozačima, svima koji su manje vidljivi, ali bez kojih ništa od ovoga ne bi bilo moguće. Hvala i svima koji su nas ugostili u Sjedinjenim Američkim Državama tokom ovog takmičenja. Fudbal je, na kraju krajeva, samo igra. Igra koju ozbiljno shvatamo, kojoj posvećujemo život, ali još uvek igra sa jednostavnim pravilima koja su ista otkad smo prvi put šutnuli loptu: lopta, gol i želja za pogotkom. Zbog toga nas sve okuplja sa istom strašću. Ovo Svetsko prvenstvo je gotovo, ali priča se nastavlja. Biće novih utakmica, novih letnjih i zimskih večeri kada ćemo se okupiti zbog iste igre, sa istom željom. Naša zajednička priča još nije završena. Hvala vam na svemu. Kilijan Mbape”, zaključio je kapiten reprezentacije Francuske.













