Trener Bolonje, Siniša Mihajlović, dobitnik je „zlatne lopte“ Fudbalskog saveza Srbije za ovu godinu.
Mihajlović se u emotivnom govoru zahvalio rekavši da je ovo najveća moguća nagrada koju je mogao da dobije.
– Obećao sam da neću da plačem. Ali, hvala vam od srca. Htio bih sve da vas pozdravim i da izrazim veliku zahvalnost za ovu, kako da kažem, premiju, ovu počast, jer biti najbolji trener Srbije i biti izabran od svojih ljudi, od Srba, za mene nema veću važnost, jer je to za mene najveće priznanje koje sam mogao da dobijem, rekao je Mihajlović.
– Hvala FSS-u i čestitam 100 godina postojanja. Hvala i svim onim ljudima koji su mi pokazali ljubav u momentima kada sam četiri-pet mjeseci bio u bolnici, od sportskih radnika, saigrača, prijatelja, političara, da ne nabrajam. Sigurno da su mi dali veliku snagu. Bez vas bi bilo mnogo teže da prebrodim šta sam prebrodio. Ovo je za mene velika stvar, jer, kao što znate, 30 godina živim i radim u Italiji, ali bio sam i ostao Srbin. Nadam se da vas nisam razočarao i da sam dobro predstavljao Srbiju na najbolji način i to ću dalje da nastavim.
U govoru je pomenuo Dejana Stankovića i Dušana Tadića.
– Htio bih, iako to nema nikakve veze, da čestitam mom bratu i kumu što je postao trener Zvezde, to je velika stvar. Ja ću biti uvijek uz tebe, znaš koliko te volim. Ne znam da li sam zaboravio nešto, mnogo starih prijatelja ovdje. Dukica (Dušan Tadić) Kad si počeo da igraš za reprezentaciju? A? Ha, ha, nadam se i ubijeđen sam da ćemo uspjeti da se kvalifikujemo, sa igračima kao što je Dukica i ostali, imamo šanse, zaključio je emotivni Mihajlović.
