I kao u toku igračke karijere, bespoštedna borba, pošten odnos koji vjerovatno i nekim od “gazda” klubova ne odgovora, doprinjeo je da danas uživa u plodovima svog rada – bar na trenutak.
Radi se o Edisu Mulaliću, ljubimcu navijača Željezničara, koji je trenersku karijeru počeo u svom Željezničaru, no fudbalski put ga je odveo u Crnu Goru. I tamo je cijenjen više nego u svojoj Bosni i Hercegovini.
Mulalić i njegov Dečić su trenutno najljepša priča crnogorskog klupskog fudbala. “Mali” klub i čiji je moto: rad, rad i samo rad, nakon osam kola nalaze se na vrhu tabele sa 16 osvojenih bodova. Četiri pobjede i četiri remija upisao je Dečić u osam odigranih kola. Dovoljno za lidersku poziciju, ali i pravo vrijeme da porazgovaramo sa uspješnim bh. stručnjakom.
Gospodine Mulalić, dobro vam ide. Iskreno, jeste li iznenađeni?
“Prije svega da vam se zahvalim što pratite crnogorsku ligu i jednog od rijetkih trenera iz Bosne i Hercegovine koji radi van granica naše zemlje. Da vam sad kažem da smo planirali ili da nam je bio cilj prije početka prvenstva da nakon osam kola budemo vodeći, slago bih vas. Radimo dobro, pošteno se odnosimo prema poslu i na kraju nas i Bog malo nagradi.”
Dečić je u prošloj sezoni izborio povratak u društvo najboljih, a igrački kadar nije se previše mijenjao.
“Dobro ste to primjetili, zbog toga ovi rezultati još više dobijaju na težini. Pojačali smo se sa dva iskusna igrača i evo nas, tu smo sada gdje jesmo. Velika stvar upravo zbog toga što većinom igraju igrači koji su igrali u nižem rangu, a kao i kod nas u Bosni i Hercegovini, velika je razlika između elitnog ranga i nižih liga. Ali, ponavljam, svi u klubu radimo odgovorno i pošteno pa je i rezultat došao”.
Možete li nam reći nešto više o klubu i mjestu Tuzi?
“Kako da vam napravim poređenje. Recimo Tuzi su mjesto koje se nalazi blizu glavnog grada Podgorice. Poput Hrasnice kod Sarajeva. Možda je to najbolje poređenje. Ljudi vole fudbal, temperamentni su što meni odgovara. Klub je dobro posložen, organizacija je na vrhunskom nivou. Ambije su prije svega stabilizacija, dakle postati stabilan član elitnog ranga, a onda će se razmišljati o drugim stvarima. Ljudi iz ovog mjesta cijene kad si predan poslu, a vjerujte mi da smo svi takvi u klubu”.
Nakon utakmice 7. kola protiv Podgorice (1:1) imali ste jedno izlaganje za medije iz kojeg se moglo zaključiti da vas pomalo i boli što vašu ekipu, da tako kažem, predstavljaju kao “radničku”.
“U pravu ste, slušaš šta se govori, čitaš šta se piše i onda te neke stvari zabole. Kao igraju čvrsto, na ivici kartona, pa manje pažnje pridaju organizaciji igre, posjedu lopte. A, mi uz Sutjesku najefikasnija ekipa. Pa kako se to danas igra u Evropi, čvrsto i odgovorno u odbrani, disciplinovano prije svega. I ja sam ponosan što moja ekipa ima moć da tako igra, ali pitam se zašto niko ne spominje da mi hoćemo da igramo, da po osvojenoj lopti težimo nadigravanju. Nego samo najagresivniji, čvrsti i slično. Nije u redu, zato sam i reagovao kako sam reagovao pred televizijskim kamerama.”
Kvalitet crnogorske lige?
“Odlično pitanje, a odgovor je da se u BiH i regionu malo podcjenjuje crnogorska liga. Nisam ja vidio da je Borac nadigrao Sutjesku i da je Sarajevo bilo nešto bolje od Budućnosti. Tu je to negdje, pokazali su i evropske utakmice. Što se tiče finansija, igrači Budućnosti, Sutjeske, Podgorice, pa i Iskre mogu solidno zaraditi. Ide to nabolje i u Crnoj Gori.”
Fudbal bez prisustva publike?
“Užas. Meni fali, strašno fali publika. Živim od energije, ma znaš i sam da je tako, ne moram ti to govoriti. Volim kad se kuha i zakuha, pa kad ti neko nešto i dobacuje s tribina. Takav sam, nekako pod adrenalinom i bolje reagujem. Onda, teže je motivisati igrače. Ipak kad je publika na tribinama, izvlači se maksimum iz njih. Doduše, ima onih igrača kojima odgovara, manji im je pritisak. Ali, meni lično mnogo nedostaje publika na tribinama”.
