Varljivo ljeto ’22

1

Ponovo je kratko trajala avantura crnogorskih fudbalksih klubova u evropskim takmičenjima.

Ima već nekoliko godina od kako smo fudbalska periferija Evrope kada govorimo o klupskim takmičenjima, a ovaj novi izlazak u Evropu nam je to još jednom potvrdio.

Prejaki Ludogorec i jaki Farani

Krenimo redom – od šampiona.

Sutjeska je odigrala četiri meča. Dva u kvalifikacijama za Ligu šampiona i dva u kvalifikacijama za Ligu konferencija. Upisali su Nikšićani tri poraza i remi. Sve što su uradili i čega ćemo se sjećati još par dana su bile dvije pogođene prečke. Jedna protiv Ludogoreca, druga protiv Klaksvika – oba puta Striković.

Sutjeske je, vjerovatno, jedini šampion neke države koji je pred početak takmičenja u Evropi promijenio gotovo pola tima. U oba dvomeča Sutjeska je kvalitetnog fudbala odigrala nekih 30 minuta. U situaciji pravljenja novog tima pred sam početak kvalifikacija teško da bi se snašao i Jirgen Klop. Posebno je sve prilično obeshrabrujuće djelovalo protiv šampiona Farskih Ostrva, kada su Nikšićani na momente djelovali potpuno nemoćno. Protiv Ludogoreca se to nekako može i „progutati“, protiv Klaksvika ne. Imaće vremena trener Savović da sa svojim saradnicima ispravi greške i okrene se domaćem šampionatu, ali se ponovo postavlja pitanje koja je svrha borbe za Evropu, ako će epilog svake sezone biti ovakav.

Plavima je nedostajalo malo

Budućnost je ostavila sasvim korektan utisak.

U dvomeču sa kosovskim Lapijem bila je bolja u oba meča i to bolja za klasu. Igrali su fudbaleri Aleksandra Nedovića bez straha, igrali su lijep fudbal i zasluženo prošli dalje u dvomeču koji su prijetili da obilježe i neki nesportski detalji koji nemaju nikakve veze ni sa fudbalom ni sa sportom.

Uslijedio je duel sa Breidablikom sa Islanda. Meč u Kopavoguru je bio izjednačen sve do momenta kada su fudbaleri Budućnosti sebi dozvlili nešto što profesionalci nikada ne bi smjeli. Ponijele su ih emocije, reagovali su impulsivno gotovo na svaki duel sa rivalima. Bez obzira da li su bili isprovocirani ili ne dva crvena kartona i penal za domaće odnijeli su prevagu u ovom okršaju. Nakon meča na Islandu poslali su ružnu sliku o sebi, klubu i državi širom Evrope što ne služi na čast nikome. Bez obzira da li je sudija „navlačio“ za domaćina ili ne poraz i nepravda se moraju dostojanstveno podnijeti.

U revanšu se vidjelo da je Budućnost ako ne bolja makar 50-50 sa protivnikom. Imala je šansu, borila se, ali nije uspjela. Podignute glave i igrači i stručni štab mogli su otići sa terena Gradskog stadiona u Podgorici, što je na kraju dana i najvažnije.

Danilovgrađani se pojavili u Evropi

Teško je napisati nešto o učešću Iskre u kvalifikacijama za Ligu konferencija, a da neko to ne protumači na pogrešan način. Tim iz Danilovgrada je igrao sa albanskim Lačijem i u dva meča je eliminisan sa ukupnih 0-1. Najkraći mogući zaključak tih utakmica je da se Iskra pojavila na terenu i ispoštovala protokol i to je sve. „Poginuli, a rata viđeli nijesu.“

Dečić propustio šansu

Bilo je jasno već nakon žrijeba da težak posao očekuje Dečić. Za rivala su dobili čvrst i kompaktan sastav Dinama iz Minska.

Ipak, činjenica da se oba meča igraju u Podgorici dao je vjetar u leđa i igračima i navijačima Dečića da se ova prepreka može proći.

Međutim, do toga nije došlo. Odigrao je Dečić dobro u prvom meču, bio bolji rival dobrim dijelom utakmice, ali je morao da se zadovolji remijem 1-1. U revanšu je do izražaja došla upravo kompaktnost i uigranost Bjelorusa koji su u punom ritmu igranja domaćeg šampionata. Slavili su 2-1, a Dečić ni drugi izlazak u Evropu nije uspio „začiniti“ makar jednom pobjedom.

UKUPNO: 2 pobjede, tri neriješena ishoda i pet poraza. GOL RAZLIKA: 8:12.

1 Komentar

Ostavite odgovor

Please enter your comment!
Please enter your name here