Vukotić zabranjena tema na Maksimiru

Godinama unazad, nerijetko uzaludno, Partizan je ulagao novac u dovođenje skupocjenih novajlija koji su rijetko kada opravdali epitet pojačanja. Mnogi od njih predstavljeni su kao transfer bombe, a odlazili bez doprinosa, ostavljajući samo trag u vidu finansijskog tega za već preopterećen budžet.

Međutim, dolaskom novog rukovodstva klub iz Humske ulice mijenja kurs, pa tako i strategiju po pitanju angažovanja pojačanja. Jedan od prvih vesnika tih promjena bio je dolazak Milana Vukotića, tada najboljeg fudbalera crnogorskog šampionata, koji je minule zime stigao u Beograd kao investicija sa ozbiljnim potencijalom. Ispostaviće se – jedan od najboljih poteza Partizana u bliskoj prošlosti.

Od samog potpisa imala je javnost ozbiljna očekivanja od mladog Crnogorca, ali malo je onih koji su uopšte mogli da pretpostave koliko brzo i u kojoj mjeri će Vukotić uticati na igru crno-bijelih.

Uradio je ono što nikome prije njega nije “pošlo za nogom” – zauzeo mjesto Bibarsa Natha, preuzeo organizaciju igre i postao najvažnija karika u sistemu trenera Srđana Blagojevića.

Partizan je počeo da igra kako Vukotić svira, a najnovija potvrda navedene hipoteze viđena je u Subotici, gdje je mladi Crnogorac upisao gol, dvije asistencije i dokazao da je teren njegov atelje.

Već smo pisali o interesovanju moskovskog Dinama i slavnog Zenita iz Sankt Peterburga, ali djeluje da Milanove partije nisu prošle nezapaženo ni od strane njegovih bivših klubova – prvenstveno Dinamo Zagreba.

Upravo su na “Maksimiru” imali Vukotića i olako ga pustili da ode… Stigao je u prijestonicu Hrvatske kao vunderkind crnogorskog fudbala, sa samo 18 godina. Umjesto šanse u prvom timu, dobio je mjesto u razvojnoj ekipi. Demonstrirao je potencijal pod komandom Damira Krznara (3 gola, sedam asistencija, 35 mečeva), ali u Zagrebu su procijenili da to nije bilo dovoljno za mjesto u odabranom društvu (prvom timu). Uslijedile su pozajmice, traženje sebe, povratak u Podgoricu, a onda eksplozija. Profitirala je Budućnost, a djeluje da je Partizan još više…

Danas, dok blista u crno-bijelom dresu, stiče se utisak da je na “Maksimiru” njegovo ime, figurativno rečeno, “zabranjena tema”.

U vremenu kada je Dinamo stvorio pregršt evropskih asova, te kada redovno inkasira višemilionske iznose od prodaje mladih talenata, Vukotić je mogao da bude još jedan “džekpot” u tom nizu. Umjesto toga, sada briljira u Humskoj – i to ne kao projekat u koji se vjeruje, već kao istaknuti arhitekta Partizanovog povratka na pobjednički kolosijek.

Teško je pronaći propuste u zaista uspješnom radu Dinama u minulim godinama, ali po svemu sudeći djeluje da su se Zagrepčani ogriješili o Crnogorca – i to na Partizanovu sreću. Dok na Maksimiru žele da zaborave kako su izgubili ozbiljan kapital, u Humskoj su svjesni da su dobili svog dirigenta.

Uprkos činjenici da nikada nije debitovao za prvi tim Dinama, biranim riječima je, u intervjuu za Meridian sport prošlog proljeća, Vukotić govorio o nekadašnjem klubu.

“Prerano sam otišao u tako veliki klub. Teško je probiti se na toj sceni. Igrači iz hrvatske lige prodaju se za po 20, 30 miliona evra. Dinamo dovede 20 igrača gotovo istih kvaliteta, ne angažuju samo jednog. Puste vas da se borite i onda je baš komplikovano pronaći put. Pamtim prijateljsku utakmicu koju sam odigrao za prvi tim. Postigao sam pogodak sa 20 metara protiv Dinama iz Kijeva. Stekao sam zavidno iskustvo”, istakao je tada ofanzivni vezista.

Nije Milan propustio priliku ni da izdvoji sjajan odnos sa tadašnjim trenerom…

“Damir Krznar – bez premca! Smatram da nikada više neću imati takvog trenera. Ne zato što sam igrao važnu ulogu kod njega, već gledano kroz ljudski aspekt. Ne mogu riječima da opišem koliko je to dobar čovjek. Igram fudbal sa mnogo emocija, gledam širu sliku, ne samo zatvoreno i vezano za teren. Teško ko može da se primakne Krznaru u trenerskom poslu”, kazao je Vukotić svojevremeno.