Jedna utakmica kao presuda: Kako Budućnost sudi Vukićeviću

Dolazak Dejana Vukićevića na klupu Budućnosti označio je rez koji je klub godinama odlagao, a koji je, htjeli to neki priznati ili ne, bio neminovan. Ne kao marketinški potez i ne kao kratkoročno „gašenje požara“, već kao pokušaj da se promijeni ustaljena matrica u kojoj su se problemi samo preslagali, nikada suštinski rješavali.

Vukićević nije preuzeo tim u stabilnom trenutku. Naprotiv – Budućnost je ušla u jesen sa narušenom unutrašnjom strukturom, nejasnom hijerarhijom u svlačionici, pritiskom koji je rastao iz kola u kolo i sportskim pravcem koji je više ličio na improvizaciju nego na plan. Takvo okruženje rijetko kome dozvoljava brze i čiste rezove bez posljedica.

Rez koji je promijenio dinamiku svlačionice

Jedan od prvih poteza novog trenera – odluka da se zahvali devetorici fudbalera, među kojima su bila i “jaka” imena poput Petra Grbića i Igora Ivanovića – bio je signal da se ulazi u novu fazu, bez obzira na cijenu. Za crnogorske prilike, to je potez koji se rijetko viđa, jer se status često štiti više od forme i dugoročne koristi kluba.

Takav rez ne donosi instant rezultat. On ruši postojeće odnose, mijenja balans u ekipi i traži vrijeme za stabilizaciju. Upravo u tom periodu Budućnost je platila najveći danak – ne samo kroz bodove, već kroz oscilacije u igri.

Rezultati u kontekstu: šta brojke ne govore same

Od 17. septembra 2025. godine, kada je Budućnost protiv Mornara (1:1) započela novi ciklus pod njegovim vođstvom, podgorički tim je upisao pet pobjeda, tri remija i pet poraza, uključujući i Kup. Površno posmatrano – prosjek koji ne zadovoljava ambicije kluba tog ranga.

Međutim, skauting analiza utakmica nudi širu sliku:

• Budućnost je u većem broju mečeva imala veći posjed i jasniju strukturu u organizaciji napada.
• Tim je pokazivao faze kontrolisanog ritma, naročito u srednjem bloku.
• Najveći problemi bili su u završnici i tranziciji nakon izgubljene lopte – tipični simptomi ekipe u rekonstrukciji.

Drugim riječima, Budućnost je često igrala bolje nego što je rezultat pokazivao, ali bez kontinuiteta koji se ne stvara preko noći.

Etiketa „prevaziđenosti“ bez ozbiljne analize

Nakon tog reza, dio javnosti i medija posegnuo je za ocjenom da je Vukićević „prevaziđen“. Takva kvalifikacija, bez dubljeg uvida u kontekst i ograničenja sa kojima tim funkcioniše, ostaje više utisak nego analiza.

Fudbal nije univerzalna formula. Metod rada zavisi od rostera, profila lige i realnih dometa ekipe. Vukićevićev pristup je pragmatičan, često oprezan, nekome nedovoljno atraktivan – ali zasnovan na onome što Budućnost trenutno ima, a ne na onome što bi željela da ima.

Odluka Upravnog odbora: još jedna šansa, ali bez vizije

Sjednica Upravnog odbora, na kojoj je odlučeno da Vukićević dobije još jednu šansu u derbiju protiv Dečića, otvara novo pitanje – da li je to zaista strateško promišljanje ili samo odlaganje odluke.

Jedna utakmica, bez obzira na njen značaj, ne može biti mjerilo procesa koji traje mjesecima. Ako je sudbina trenera vezana isključivo za rezultat u neđelju, onda problem nije samo na klupi, već u načinu na koji se klub vodi. Takav pristup ne govori o povjerenju, već o traženju alibija.

Tranzicija traži vrijeme i planiranje

Budućnost danas ne izgleda kao tim koji dominira ligom, ali izgleda kao ekipa koja prolazi kroz bolnu, ali nužnu tranziciju. Nova era se ne gradi preko noći, niti se vrednuje kroz jednu utakmicu.

Vrijeme će pokazati da li je Dejan Vukićević dugoročno rješenje, tj. da li mu je zaista data šansa da ono što je zamislio realizuje. Ono što je već sada jasno jeste da problemi Budućnosti nijesu nastali njegovim dolaskom – i sigurno se neće riješiti njegovim odlaskom ukoliko se on desi ovog vikenda.

U fudbalu, kao i u skautingu, najskuplja greška je pogrešna procjena – naročito kada se donosi bez strpljenja i jasnog plana.