Budućnost je, na Omladinskom stadionu gdje je OFK Beograd prvu utakmicu odigrao protiv Budućnosti 24. avgusta 1957. godine, savladala OFK Beograd sa rezultatom 2:0.
Prijateljska utakmice podgoričkih i beogradskih „plavo – bijelih“ je bila zatvorenog tipa, a naš predstavnik se od starta do kraja nametnuo kao bolji rival i slavio je u finišu golovima Tonćija Mujana u 80. i 87. minutu.
Ofanzivac iz Hrvatske je prvi gol postigao iz slobodnjaka sa 25 metara, dok je drugi „pao“ nakon kornera u kome su učestvovali Ivan Novović i Adnan Orahovac – lijevi bek je centrirao, štoper „tukao“ glavom, a rođeni Splićanin je sa druge stative zakucao u mrežu.
„Rezultat nije bio u prvom planu, jer nas je zanimalo da igrači budu ozbiljni tokom svih 90 minuta. I evidentno je bilo da su bili posvećeni i u prvom, i u drugom poluvremenu uprkos umoru koji se još osjeća od puta“, rekao je šef stručnog štaba Mladen Milinković nakon utakmice.
Plavo-bijeli tim je u prvom poluvremenu igrao u sastavu Ljubomir Đurović, Nikola Vuković, Damjan Dakić, Zvonko Ceklić, Ivan Novović, Stefan Đukanović, Danilo Vukanić, Miloš Brnović, Ivan Bojović, Veljko Batrović i Marko Mrvaljević.
I već nakon uvodnih 45 minuta plavi su mogli do prednosti, ali su ozbiljne šanse promašili Batrović i Mrvaljević – napadač sa desetak metara nije iskoristio pas Bojovića, ofanzivnom vezisti su gol „ukrali“ protivnički golman i štoper intervencijom na samoj gol liniji, dok je naš centarfor bio u još jednoj prilici nakon centaršuta Novovića.
Romantičari su samo jednom zaprijetili u prvom dijelu nakon prekida, ali je situaciju „riješio“ Mrvaljević.
„Možda smo mogli da ostvarimo i bolji rezultat, jer je ekipa iz prvog dijela napravila dvije izgledne prilike za gol. Sa druge strane, OFK Beograd – izuzev poništenog gola zbog ofsajda u drugom dijelu – nije praktično ugrozio naš gol. Tako da sa te strane možemo da budemo zadovoljni“, dodao je Milinković.
Šansu u drugom poluvremenu su dobili – neko svih 45 minuta, neko malo manje – Filip Domazetović, Uroš Ignjatović, Adnan Orahovac, Luka Mirković, Matija Bojović, Petar Sekulović, Tonći Mujan, Petar Grbić i Balša Sekulić.
Plavi su opet bili opasni – dva puta je pokušao Orahovac, po jednom Grbić, Ignjatović i Bojović.
„Obično je na ovakvim utakmicama najvažnije da nije bilo povreda, a mi smo dobili jer se na teren vratio Sekulović nakon duže vremena – odigrao je petnaestak minuta i polako ulazi u ritam. Pored toga, Mujan je postigao dva lijepa gola, a šansu su dobili dječaci Đukanović, Bojović, Vukanić i Bojović pokazavši kvalitet na koji se Budućnost može osloniti, naravno uz neke korekcije“, govori Mladen Milinković o momcima iz „generacije 2006“, a zatim poentira.
„Takođe, igrači sa manjom minutažom su igrali, a dane pred nama ćemo da iskoristimo kako bismo radili na nekim stvarima, jer nam treba još rada. Žao mi je što naši mladi reprezentativci nisu sa nama kako bi se još više uigrali, ali smo zadovoljni što mogu da predstavljaju svoju zemlju i klub na najbolji mogući način“.
