Inter nije samo pobijedio Barselonu. Inter je vratio Italiju na fudbalsku mapu Evrope!

Piše: Ivica Madžarović

Teško je sabrati misli dan nakon utakmice koja nije bila samo fudbal, već manifestacija svega onoga što ovaj sport čini magičnim – bola, nade, ponosa, inata i, iznad svega, ljubavi. „Đuzepe Meaca” je sinoć bio više od stadiona. Bio je hram otpora, pozornica gdje je Inter pokazao svijetu da Italija nije zaboravila kako se bori.

Ova pobjeda nad Barselonom ne mjeri se golovima ni statistikama. Mjeri se srcima koja su sinoć kucala u ritmu crno-plave boje. Mjeri se očima koje su zasuzile dok je Lautaro, iako je jedva stajao na nogama, gazio teren kao da nosi težinu čitave nacije na leđima. Jer nosio je. Nosio je sve nas – navijače koji nijesmo odustali ni kad su nas tjerali da vjerujemo da nijesmo više dio elite.

Simone Inzagi? Dosta više sa sumnjama. Sinoć je dirigovao orkestrom koji nije imao najskuplje instrumente, ali je svirao najčišću simfoniju hrabrosti koju je Evropa čula godinama. Izmjene? Savršene. Pristup? Beskompromisan. I to je ono što nas najviše raduje – osjećaj da ovaj uspjeh nije došao slučajno, već kao rezultat jasne ideje, posvećenosti i vjere u ono što nosimo u grudima.

Flikova Barselona je došla sa šemama i imenima koje svi znamo napamet. Inter im je odgovorio dušom. Ne postoji softver koji može da izračuna šta se desilo sinoć. Jer to nije bio programirani fudbal – to je bila fudbalska borba, gdje su umor i bol samo dodatno hranili želju da se ide dalje. I išlo se. I pobijedilo se.

Za nas navijače, ovo nije samo prolaz u finale. Ovo je iskupljenje. Ovo je poruka svima koji su nas sahranili dok smo još disali. Poruka da ponos ne umire s neuspjesima. Da srce kuca jače kada ga svi podcijene. I da kada Inter ustane, ne podiže se samo jedan klub, već i čitav fudbalski narod.

Sinoć su i oni koji nisu Interisti zastali i priznali – ovakva borba zaslužuje poštovanje. Nije važno za koga navijaš. Važno je da si osjetio ono što smo mi osjećali – da ponekad, samo ponekad, fudbal prestane biti igra i postane istina.

I zato, dok čekamo finale, nemojmo govoriti da smo “blizu kraja”. Ne. Ovo je početak. Novi početak za Inter. Novi početak za italijanski fudbal. I nova stranica za sve nas koji znamo da snovi ne umiru. Samo se ponekad malo duže čekaju.