Predsjednik Fudbalskog saveza Crne Gore Dejan Savićević kazao je u intervjuu za italijansku “La Republiku” da ne podržava isključenje ruske reprezentacije iz plejofa za odlazak na Svjetsko prvenstvo u Kataru.
Iako njegove brojne kolege su podržale ovaj vid sankcija, Savićević ipak ima drugačije viđenje.
– Ne branim rusku politiku, naprotiv, niti sam protiv solidarnosti sa ukrajinskim narodom. Branim međutim ruske fudbalere i njihovo pravo da ne dožive sportsku nepravdu, kao onu koju sam ja doživio 1992. godine, kada moji saigrači i ja nismo mogli da odemo na EURO u Švedskoj, iako smo izborili plasman – kazao je Savićević.
Predsjednik FSCG-a smatra da je trebalo da se ostane na odluci da ruski reprezentativci igraju na neutralnom terenu, bez zastave i intoniranja himne.
– Mislim da je to bilo pravo rješenje. Sportisti ne bi trebalo da snose skroz krivicu za sve što se događa, trebalo bi da im se omogući da se takmiče. Ponavljam pričam iz svog ugla, iz nečega što sam i sam osjetio na svojoj koži. Čak i poslije toliko godina i dalje se osjećaju “rane” od takve odluke. Moji saigrači i ja smo tada osjetili nepravdu, i to ne bi smjelo da se ponovi – smatra Savićević.
Ruski fudbaleri, ističe, nemaju veze sa Putinovom politikom i odlukom.
– I prije 30 godina, mi nismo imali veze sa ratom u Jugoslaviji. Mihajlović, Jugović, Mirković, Kovačević, Mijatović, Savo Milošević…Kao fudbaleri sam izgubili tri velika prvenstva (EP 1992. i 1996., kao i Mundijal 1994. Jedini razlog je bila politika, i to nema nikakve veze sa sportom – kazao je Savićević.
Na pitanje da li je miješanje politike i sporta realnost našeg vremena ponovo je odgovorio da te stvari treba odvojiti.
– Kakve veze ima dječak koji živi za fudbal sa bilo čijom politikom. Istu stvar koju su uradili nama 1992. godine sada su uradili Rusiji – naveo je Savićević.
Podsjetio se predsjednik FSCG i košarkaške reprezentacije, ali i situacije sa Savom Miloševićem.
– Uzmite na primjer jugoslovensku košarkašku reprezentaciju. Bilo je tu momaka koji su se javno usprotivili režimu Slobodana Miloševića, a sa druge strane su trpjeli sportske sankcije. Ili Sava Miloševića, fudbalera koji je igrao sa Parmu, koji je čak učestvovao u demonstracijama protiv tadašnje vlasti. Ako bilo ko misli da su ove sportske sankcije korisne, nije u pravu. Utakmice, ako ništa drugo mogu da budu poruke mira – rekao je Savićević.
Među prvim fudbalskim savezima Poljska i Švedska su prve odbile da igraju sa Rusima.
– Status FIFE i UEFE je jasan po tom pitanju. Fudbal i politika moraju da budu jasno odvojeni. Ponavljam, osjećam veliku žal i bol prema Ukrajini, svaki rat je pogrešan, i definitvno ne podržavam Vladimira Putina. Međutim čitao sam izjave svog poljskog kolege, i ne slažem se sa njim. Fudbal i kvalifikacije ne smiju se iskoristiti u političke svrhe – ocijenio je Savićević.
Ispričao je anegdotu sa tadašnjim predsjendikom Srbije, Slobodanom Miloševićem.
– Kada smo osvojili Ligu šampiona sa Crvenom zvezdom 1991. godine, bio je prijem za nas u predsjendičkoj palati. Milošević nije imao pojma ko smo mi. Rukovao se sa nama, slikao, a pored njega je bio čovjek koji mu je šaputao naša imena – naveo je Savićević.
On je kazao i da ne zna ni jednog fudbalera da podržava Putina, kao i da smatra da je Putinovo prisustvo finalu Munidjala drugačije prirode.
– Ne bih se zakleo, ali mislim da su mu prioriteti na toj utakmici bili drugačiji. Ako bi i jedan fudbaler podržavao Putina, to bi bilo pogrešno, ali još ni jedan nije tako nešto uradio. Mi smo se već nalazili u kampu, gdje smo se spremali za EURO, i 1. juna je stigao faks da su nam uvedene sankcije. Ne bih volio to iko da osjeti – kazao je Savićević za “La Repuliku”.
Predsjednik FSCG je kazao da i pored rata i politike, zadržao je dobre odnose sa svojim saigračima.
– Zvonimir Boban, koji je Hrvat mi je i dan danas jedan od najboljih prijatelja, a u našem timu imali smo Bosance, Crnogorce, Srbe, Makedonce, i izborili smo odlazak na EURO, koji je kasnije osvojila Danska koja je bila druga u našoj kvalifikacionoj grupi. Zato mislim da je Rusima moralo da se omogući da igraju na neutralnom terenu – istakao je Savićević.
Na pitanje da li bi Crna Gora ugostila ekipu Rusije on je odgovorio:
– Mi nemamo velike stadione, a i nemam tu mogućnost da ja odlučujem, to je do vladinih zvaničnika. Ono što ipak mislim je da fudbal ne bi trebalo da se zaustavlja. Talenti ne prekidaju da cvjetaju. Uzmite primjer Dušana Vlahovića kojeg cijenite u Italiji danas, i koji se i dalje razvija. On je rođen u Beogradu 2000. godine – zaključio je Savićević.
