Rajo Božović: Ne dam nikome da uzima ono što pripada Zeti, Dejo Savićević je hrabar i čestit

Tog 20. maja 2009. godine isključen je iz crnogorskog fudbala odlukom “disciplinaca” FSCG i od tada ga, do ove sezone, nije bilo često u medijima.

Makar ne u sportskom dijelu. Ove godine je dva puta njegovo ime bilo vezano za skandale duplom “posjetom sudijama” oštetio je Zetu, na kraju ispostavilo se koštao svoju najveću ljubav pehara šampiona. Radojica Rajo Božović, sada menadžer, nekada alfa i omega tima sa Trešnjice, čovjek koji i danas ima ogroman uticaj u radu prvog šampiona nezavisne Crne Gore za Dnevne novine govorio je o godinama provedenim na čelu Zete, prvoj tituli, evropskim avanturama, sukobima sa bivšim gradonačelnikom Podgorice Miomirom Mugošom, predsjednikom FSCG Dejanom Savićevićem, zatvaranju stadiona…

Fudbal mi je mnogo pomogao u životu. Okrenuo sam se pravom društvu, mogu danas da budem sa vama, da šetam sam, da komuniciram sa svima, da putujem… Da sam ostao u onoj priči od ranije a na taj život vojnika i komandanta sam izuzetno ponosan bilo bi veoma teško. Imao sam pravu podršku prijatelja i drago mi je što sam krenuo pravim putem”, počinje neku vrstu ispovijesti Božović za Dnevne novine uz napomenu da je ovo njegov “prvi intervju od kada je 2009. godine nepravedno udaljen iz fudbala”.

“Volio bih naravno da nisam isključen, ali ne pogađa me toliko. Mogao sam da budem kažnjen na neki drugi način, ali… Nije toliko kriv ni Savez, koliko bivši gradonačelnik Miomir Mugoša. Trebalo je da me sklone, pa su smislili razlog kažnjen sam zbog toga što sam navodno naredio da protiv Mogrena nastupimo sa drugim timom”.

Optuživali su Vas da ste namjestili i tu i mnoge utakmice?

To su smiješne optužbe. Mogren je pobijedio, a to što smo mi igrali u kombinovanom sastavu pa to se radi svugdje u svijetu. Za mene su dokazi ono što je transparentno, ono što je u zakonu, time se bave organi. Autoriteti su čudo kod nas, svako se “hvata” za autoritet. Pa kako mala Zeta može tako, pa smeta nekome, treba je zaustaviti. Jedan od načina je taj. Kako Zeta funkcioniše kao klub, tako bi trebalo i drugi klubovi u Crnoj Gori”.

Morao sam da popričam sa sudijama

Osam godina nakon toga, a deset nakon one istorijske titule, Zeta je bila u prilici da ponovo osvoji najprestižniji pehar u domaćem fudbalu. Momci su na terenu odradili svoje, ali je klub zbog “ulaska Raja Božovića u službene prostorije” kažnjen šest bodova. Mnogi kažu nekada ste Zeti donosili titulu, a sada joj indirektno uzimate.

Znam, to kažu igrači”, kroz smijeh govori Božović, a onda nastavlja u ozbiljnom tonu: “Pogriješio sam, ali takav sam. Još smo tu utakmicu (prim.aut. protiv Rudara, sudija Nikola Vođević) dobili 1:0, ali morao sam da siđem dolje i kažem nekoliko rečenica sudiji. Citiram kako je bilo: ‘Ti si dobar sudija, sudio si do sada perfektno, trčiš dobro, postavljaš se. Ne ljutim se na tebe što nisi svirao čist penal, a vjeruj mi ćeš biti kažnjen zbog toga. Ali mi je žao što si na kraju želio da dovedeš utakmicu na neriješeno. Imamo korner, minut do kraja, ti sviraš kontra faul. Iz tog faula oni imaju sto posto šansu, zašto to radiš?’. Znao sam da će Zeta biti kažnjena ponovo, ali pazite: preko 20 godina sa prijateljima dajem svoj novac, od toga žive mnoge porodice ovdje, ne dam da mi neko uzima ono što mi pripada. Takav ću uvijek biti”.

Da li je moguće da kao iskusan fudbalski radnik -niste mogli da povučete ručnu? Zbog Zete, zbog titule…

Onda to ne bi bio Rajo Božović. Jednostavno, to je jače od mene. Svako ima neku svoju prirodu, karakter, neki ponos. Možda je nekome pametnijem bio cilj da me navuče, možda neko razmišlja kakva je moja psiha u tim trenucima, možda…”.

Da li je Zeta zbog vas više propatila ili dobila?

Ubijeđen sam da je puno više dobila”. Rezultati govore u prilog tome Zeta je za dvadesetak i kusur godina prošla put od seoskog tima do trofeja, Evrope. Postala klub. A na sam pomen istorijskog 26. maja 2007. godine, puta Zete u besmrtnost, lice Radojice Božovića se ozari – tvorac velike Zete vrlo dobro zna koliko su težak put vukovi sa Trešnjice prošli ne bi li stigli do visina.

“Lijepo je sjetiti se tog meča u Beranama prije tačno deceniju i tih vremena opšteg slavlja. Uvijek mi je bio cilj, da ono što je godinama Zeti uskraćeno, ono što joj je uzimano, a pripadalo joj je na neki način nadoknadim. Ta titula je bila imperativ, uspjeli smo da je osvojimo, iako smo se susretali sa raznim opstrukcijama i od FSCG poznato je da sam imao neke nesuglasice sa predsjednikom Dejanom Savićevićem ali posebno od tadašnjeg gradonačelnika Podgorice Miomira Mugoše koji se prema Zeti ponašao kao da nije dio ovog grada”, kaže nam Božović.

Epska trka Zete i Budućnosti iz te sezone prepričava se i danas, prepričavaće se još dugo.

Iz kola u kolo smjenjivali smo se na vrhu, bilo je uzbudljivo, na kraju smo prvi prošli kroz cilj. U tom vremenu biti ispred Budućnosti trebalo je zaista mnogo. Ali pravom organizacijom, respektabilnom ekipom sa pravim momcima -uspjeli smo. Pobijedili smo instituciju. Pa čovječe, ja sam kao klinac biciklom iz Zete dolazio da gledam Budućnost, Miročeviće, Vujovića, Vlahovića… To sam volio. To ne može da se izbriše, to je ljubav koja se ne može odvojiti. Za mene je uvijek bilo i uvijek će biti Zeta, Budućnost, pa Partizan. Sin navija za Zvezdu, a neće da prizna”, kaže Božović uz osmjeh.

Vojnička disciplina recept za uspjeh

Pomenuo je Božović i mečeve iz dalje prošlosti koji su oblikovali Zetu kao klub.

Strateški najvažniji meč bio je u Lučanima protiv Mladosti, kada smo ušli u Prvu ligu SiCG. Tada smo dobili odgovor na pitanje idemo li gore ili ostajemo mali, lokalni klub iz predgrađa. Uspjeli smo da uskočimo u društvo najboljih, a onda i u eliti da imamo izvanredne rezultate, budemo često uz bok vječitim rivalima. Tu smo rasli kao klub, te jake utakmice, pa i izlasci u Evropu, su nas jačali i mnogo bili bitni za budućnost kluba. Da nije bilo takvih mečeva, ne bi mogli na pravi način da odgovorimo na zadatke koji su bili ispred nas kada se odlučivalo o prvaku Crne Gore”.

Ekipa je bila jako talentovana, puna elana, stručni štab odličan, atmosfera porodična, ali ono što mnogi pominju kao presudno je disciplina. Vojnička.

Za mene je disciplina ključ uspjeha u životu. Bez discipline nema ni reda, ni rada. Ako je neko manje kvalitetan i ako manje vrijedi, ali ako je disciplinovan, možda se nešto iščupa iz njega. Ako je neko aljkav, ne možeš mu ništa. Tačno je i te sezone, i prije i kasnije niko nije mogao da igra u Zeti ko puši, ko konzumira alkohol, nosi minđuše, ko ima kosu koja mu smeta u toku igre, ko je neobrijan. Ni ja, ni treneri, niko” ističe Božović i nastavlja: “Igrači su to prihvatali i bilo im je simpatično. Gdje god smo pošli, Zeta je po toj disciplini bila prepoznatljiva. Znalo se tačno kada se i šta radi danas je možda drugačije, generacijama treba više vremena da to prihvate, ali na kraju bude onako kako mi hoćemo. Ili se rastajemo…!”

Zašto Zeta nikada, do ove sezone kada je u priču o titulu ušla potpuno nenadano, nije dosegla te visine? Je li postojao plan da Zeta bude klub koji će se uvijek boriti za trofeje u Crnoj Gori?

Plan je naravno postojao, ali nije bilo većeg interesa. Komercijalno je nemoguće izdržati, sve smo sami plaćali. Mi jedini, zbog netrpeljivosti Mugoše, plaćamo zakup stadiona, smetao im je uspjeh Zete. Toliko neljudskog i nesportskog smo prošli. A kada nema pomoći gradskih vlasti, kao što je slučaj bio sa nama, nego nam se još i odmaže, onda je neizdrživo. Lokalna podrška je ključ svega. Prve godine smo uspjeli nekako da izguramo, ali je to bilo rvanje. A mislim da ta rvanja, ne daj bože konflikti, Zeti nijesu bili potrebni

Zeta je moralni šampion

Kako gledate na Zetu danas mlad tim, pun potencijala, sjajno vođen… Na kraju i rezultatski ispraćen Evropa i narednih nekoliko sezona trebalo bi međutim da daju odgovor na pitanje da li je klub na pravom putu?

Ove sezone titula nije bila prioritet, već Evropa i taj cilj je ostvaren na impresivan način. Igrali smo prvi dio van Trešnjice, osvojili smo najviše bodova sa ubjedljivo najmlađim timom, u razgovoru sa ljudima iz kluba došli smo do zaključka da je Zeta moralni šampion. Prioritet ostaje guranje talenata kakvih u okruženju malo ko ima. Ne miješam se transparentno u struku, ali ne mogu ni da gledam neke stvari, ako ne valjaju. Ipak, puna podrška Dušku Vlaisavljeviću i sportskom direktoru Jugoslavu Lambuliću, koji odlično rade posao. Igrači brzo sazrijevaju u Zeti, a realno Zeta je, pokazalo se to dosta puta, jedini klub iz Crne Gore koji može ozbiljno da proda igrača

Pomirenje sa Dejom

Kakav je danas odnos FSCG i Zete?

U prethodne dvije godine FSCG je mnogo pomogao Zeti, uložene su stotine hiljada eura, napravljen odličan pomoćni teren, renoviran glavni. Kao bivši predsjednik mogu samo da kažem: Hvala i svaka čast Savezu, koji inače radi odličan posao na planu infrastrukture

Kakav je Vaš odnos sa predsjednikom FSCG Dejanom Savićevićem?

Drago mi je što je došlo do jednog spontanog susreta i što sam ljudski u maniru starih Crnogoraca riješio neke ranije nesuglasice. Drago mi je što sam to uradio, jer sam sa sebe skinuo ogromno opterećenje. Dejan je hrabar i čestit, ponosan i dostojanstven, takav sam i ja. Bilo je tu dosta ljudi okolo koji su uticali na njega, spletkarili, ali stavili smo tačku i sada sam mnogo mirniji”.

Brdo ponuda za Vešovića, žal zbog Škuletića

Rajo Božović već nekoliko godina sa nekadašnjim kapitenom Crvene Zvezde Ivanom Adžićem vodi menadžersku agenciju, koja zastupa igrače sa naših prostora, ali i veliki broj Južnoamerikanaca…

Sjedište agencije je u Beogradu, preko puta stadiona Partizana, radimo, ne žalimo se. Bitno je da smo otvoreni, iskreni i da se ono što se dogovori poštuje”.

Koji su vaši najpoznatiji klijenti?

Marko Vešović i Petar Škuletić”.

Gdje će Marko nakon fantastične sezone i titule sa Rijekom?

Marko je pravi primjer kako se do snova stiže radom. Uz sreću, naravno, koja prati hrabre. Ima već sjajnu karijeru, vidjećemo već ima dosta ponuda za njega”.

Partizan ponovo zove Škuletića?

Otvorena je ta tema, Petar je izuzetan momak, tu je i njegov otac, kao važna karika u svim poslovima i mi zaista funkcionišemo kao porodica. Ima ponude iz Belgije, Turske, Grčke, ali i Partizan je tu, Liga šampiona zašto da ne”.

Da li je istina da je popularni Škuntelar mogao (trebalo) da igra za Crnu Goru? Da podsjetimo da je rođen u Danilovgradu…

Mogao je naravno, da mi se neko obratio, pitao sigurno bih ga nagovorio. Ovako ispalo je drugačije, možda i zbog mene, zbog nekih nefudbalskih stvari. Šteta, jer bi bio ogromno pojačanje za Crnu Goru”.

Da li je istina da ste bili glavni “krivac” za dolazak Grofa Božovića u Zvezdu?

Ne bih baš tako rekao, ali imali smo uticaja ja i Ivan Adžić. Obratili su nam se za pomoć, pomogli smo”.

Opet bih zaključao stadion

Te prve sezone fudbala u Crnoj Gori (one u kojoj je Zeta na kraju osvojila titulu), derbi 4. kola između Zete i Budućnosti nije odigran, jer niste dozvolili plavima da uđu na Trešnjicu. Zašto?

Prvi put sada pričam o tome. Nedjelju dana nakon tog meča su bili izbori za predsjednika Crne Gore. Tada su moji Zećani, da bi se revanširali Mugoši, priredili jedan neprijatan i neljudski gest. Malo je to bilo i partijski obojeno. To sam saznao, ali nisam mogao da spriječim”.

Neljudski gest prema kome?

Prema Budućnosti, navijačima, Mugoši. Oni su nama bacali paprike, paradajz, vikali ‘Rajo ubico’, šta sve ne. S obzirom da se spremao nekakav revanšizam, odlučio sam da to spriječim. Tražio sam odlaganje meča navodeći čelnicima Saveza šta će da se desi. Međutim, izgleda da su samo to čekali. A ja da sam to pustio, ušao bih u istoriju Crne Gore kao naopak. I ja i moja Zeta. To je razlog zatvaranja. Jesam li pogriješio? Ne, opet bih isto uradio”.

Koštalo je to Zetu?

I moralno i materijalno. Oduzet nam je bod, tri utakmice smo igrali bez publike. Pa su mnogi htjeli da me prikažu kao siledžiju, ratnog komandanta, sa pištoljima, snajperima… Svašta se pisalo, ali ovo je istina”.

Suvo Ivanović i Nešo Brnović

Za Radojicu Božovića nema dileme kada odgovara na pitanje koji su igrači najviše uticali na stvaranje Zete kao velikog kluba…

Dakle od 1995. godine, od kada sam u Zeti Suvo Ivanović i Nenad Brnović su neprevaziđeni. Bez Suva, Zeta ne bi bila ono što je danas, dok se na sam pomen imena Neša Brnovića i danas naježim. Ljudine, pravi kapiteni”, ističe Božović.

Malo ljudi zna da je Nenad prije one kobne povrede (na meču Partizan Zeta u Humskoj) imao dogovoren transfer u ni manje ni više nego Premijer ligu.

“Već je bio sklopljen dogovor, potpisan predugovor sa MidIzborom, koji je Nenada pratio duže vremena. Baš nekoliko dana nakon tog meča u Kupu UEFA (Midlzboro-Partizan) desila se ta užasna povreda koja mu je poremetila karijeru. Šteta, ako je neko zasluživao bio je to on”, žali Božović uz napomenu da je i Nenadov brat – Bojan Brnović imao sličan peh: “Dva gola je dao protiv Njemačke za mladu reprezentaciju SiCG, Karlsrue je ozbiljno zagrizao, a on je odmah u narednom kolu pokidao ukrštene ligamente. Nevjerovatno”.

Budućnosti je trebalo oduzeti bod, ne zbog Zete, već zbog fudbala

Nekadašnji predsjednik Zete smatra da je Disciplinska komisija FSCG morala i bodovno da kazni Budućnost nakon prekida derbija protiv Mladosti.

“Mišljenja sam da je postojao razlog da se Budućnost kazni bodovno. Različiti su aršini, a dešavaju se iste stvari ko zna koji put. Ne kažem ovo zbog Zete jer je Zeta svoj cilj ove sezone izaskom u Evropu ostvarila već zbog regularnosti takmičenja, budućnosti našeg fudbala”, komentariše Božović i dodaje: “Poslata je loša poruka, koja kaže da praktično svako može u bilo kom trenutku da prekine utakmicu i da za to ne bude adekvatno kažnjen. Navodim primjer: ‘Šta da je Mladost tog dana vodila 0:4 i da joj taj rezultat donosi titulu. Prekine se meč, registruje se 0:3 i šta dobijamo, gube titulu zbog jednog gola jel’ tako? Imamo opasnu situaciju, jer tako mogu i da se šteluju utakmice”.

Izvor: dnevne novine

Advertisements