STAV: Da li je otišao još jedan voz?

Crna Gora će i dalje (95%) morati da čeka neki novi voz za odlazak na jedno veliko takmičenje. Bio je to san generacije đe su bili igrači poput Sava Pavićevića, Branka Boškovića, Marka Baše, Mladena Božovića, Mirka Vučinića, Simona Vukčevića, Andrije Delibašića, Dejana Damjanovića, Fatosa Bećiraja. Da se to desi u ovom ciklusu, bilo bi pravo čudo…

San je i Stevana Jovetića, Adama Marušića, Stefana Savića, Stefana Mugoše i svih ostalih reprezentativaca. Ruku na srce i bila bi velika šteta da niko od ovih fudbalera ne osjeti čar SP ili EP što bi im bila kruna karijere.

Slažem se sa kapitenom Stevanom Jovetićem i njegovom konstatcijom da se stvari ne posmatraju objektivno. Znamo mi da Crna Gora nije fudbalska velesila, ali ruku na srce, nije ni Albanija pa je evo na korak od velikog takmičenja. Nije ni Makedonija, pa je igrala na prošlom EP. Island, Finska, Slovačka, BiH su dobre selekcije, ali ne velesile protiv kojih smo mi gubili bodove…

Kad se podvuče crta, jasno je da gore pomenute reprezentacije nemaju kvalitetnije igračke postave od Crne Gore. Ne može nam niko reći da jedan Jovetić, Mugoša, Savić, Marušić sada Krstović, pa Osmajić nemaju kvalitet da uz ostale reprezentativce obezbijede plasman na jedno veliko takmičenje.

Ne želimo da vjerujemo da “nemamo kvalitet”. Imamo, ali, da bi se plasirali na veliko takmičenje, moramo da dobijamo unaprijed dobijene utakmice. Uvijek smo bodove “prosipali” na “manjim” mečevima protiv “slabijih” reprezentacija jer smo mi uvijek protiv njih bili “apsolutni” favoriti.

Ne može niko dokazati da jedna selekcija koja u svoje redove ima JOVETIĆA, SAVIĆA, MUGOŠU, KRSTOVIĆA, MARUŠIĆA, OSMAJIĆA je manje kvalitetna od jedne Litvanije (uz svo poštovanje prema tom timu) da bi protiv nje prosipala bodove koji na kraju kvalifikacija mogu da znače mnogo!

Zamislite samo da smo protiv Litvanije i Mađarske u Podgorici prikazali igru iz prvog poluvremena sinoćnjeg spektakla u Beogradu? Što mislite, na kojem mjestu bi danas bila Crna Gora? Šta nam je to falilo do sada da bi napokon krenuli da igramo, napadamo, ne bojimo se nikoga, pa ko što ponese?

Zašto smo se povukli sinoć u Beogradu? To pitanje lebdi u vazduhu, a odgovor je postao enigma koju naši navijači pokušavaju dešifrovati. Nije bilo opravdanja za tu taktičku odluku, jer Srbija nije demonstrirala ništa spektakularno više od nas sve do tog 70. minuta utakmice. Sinoćnji meč ne bi trebalo da bude samo još jedna utakmica u nizu. Umjesto toga, trebao bi biti otrežnjujući trenutak, jasan pokazatelj kako Crna Gora treba da se bori protiv svake selekcije koja joj stane na put.

Nije bitno ni ako se izgubi. Nakon takve igre, niko ne može prigovoriti našim hrabrim fudbalerima. No, u moru sjajnih poteza i strastvenih trenutaka postoji i gorak ukus. Zbog čega smo čekali na izmjene do 85. minuta? Pitanje koje nema jasan odgovor. Srbija je napadala, držala loptu u svom posjedu, a mi smo stajali po strani, gubeći dragocjeno vrijeme. Osmajić i Mugoša su trebali biti u igri mnogo ranije. Krstović je gotovo čitavu utakmicu bio pod opsadom domaćina, a promjene su bile nužnost. No, selektor očigledno ima svoj plan, plan koji je ostao tajan za sve nas.

U zaključku, Crna Gora ima igrače, ima kvalitet. Iako nismo fudbalska velesila, nismo ni Gibraltar ili Lihteštajn, nismo ni Farska Ostrva. Naši igrači poput Jovetića, Savića, Marušića i Krstovića posjeduju kvalitet koji bi mnoge velesile mogle samo sanjati. Naša snaga leži u hrabrosti, strasti i odlučnosti. Ovo nije vrijeme za povlačenje, nije vrijeme za bojazan. Trebamo napasti, hrabro se suočiti sa svakim protivnikom, pa ko što ponese. Neka sinoćnji meč bude lekcija koju ćemo pamtiti, lekcija koja će nas podstaći da se borimo kao pravi lavovi na svakoj budućoj utakmici.