Reprezentativac Srbije i fudbaler Ajaksa Dušan Tadić govorio je u intervjuu za ,,Mozzartsport” o odluci da potpiše za sadašnji klub, kao i o ranijem periodu svoje karijere.
Svijet je ustao i aplaudirao srpskom maestru Dušanu Tadiću nakon utakmice sa Real Madridom kada su ,,kopljanici” porazili trostrukog uzastopnog osvajača Lige šampiona na njihovom ,,Santjago Bernabeu” stadionu.
Mediji na ,,Ostrvu” su prethodnih dana pisali o tome kako je moguće da je Sautempton tek tako pustio srpskog reprezentativca prethodnog ljeta. Tadić je otkrio da je to ipak bila samo njegova odluka.
– Stvarno sam zahvalan svima u Sautemptonu. I treneru Marku Hjuzu. Sad sam čuo da ga prozivaju u Engleskoj što me je prodao za male pare, ali istina je da on mene nije htio da pusti. On je još prije toga, na kraju sezone, pričao sa mnom. Bila je to jako teška sezona za nas i jedva smo se spasli. Iako je apsurdno što smo se uopšte borili za opstanak. On nas je spasao. I onda mi je rekao: ,,Molim te, nemoj da ideš, ti si mi glavni igrač.’’ Rekao sam mu: ,,Vidi, šefe, stvarno ne mogu više. Zasitio sam se. Bio sam i kad je bilo najlepše i kad je bilo teško.’’ Došlo je do zasićenja… Drago mi je što sam napravio ime u Premijer ligi, što sam tri godine bio među najboljim asistentima lige, čak i četvrtu isto. Hjuz me je razumio. Rekao mi je: ,,Ne znam šta ću bez tebe, ali razumijem te.’’ To je sve bilo prije SP. Ništa on tu nije bio kriv, ali je znao da se ja tu stvarno više ne bih pojavljivao – rekao je Tadić za ,,Mozzart sport”.
Ne čuje se često da se igrač zasiti Premijer lige, posebno igrač takvog kvaliteta poput Dušana Tadića.
– Četiri godine sam proveo tamo. Postigao sam najbolje moguće s tom ekipom. Bili smo šesti i sedmi, to su najbolji rezultati u istoriji kluba. Iako sam ubijeđen da je trebalo da budemo i među prva četiri, jer smo u mojoj prvoj godini na polusezoni bili treći, ali imali smo kasnije mnogo povreda… Premijer liga jednostavno cijedi igrača. Taj intenzitet, nema zimske pauze, mnogo utakmica… Svaka je bukvalno kao rat. Nisi zaštićen. Ovdje sada igram Ligu šampiona, igram Erediviziju, za reprezentaciju, a ne pamtim kad sam led stavio na nogu. Tamo poslije svake utakmice ne znam gdje više da se uhvatim, tri ili četiri udarca. I to baš poslije svake! Dosadi ti s vremenom – priznaje Tadić.
Iako je Ajaks najveći klub u njegovoj karijeri, a Sautempton se u prije nekoliko sezona veoma visoko kotirao u Premijer ligi, Tadić ističe da je najveći pritisak od svih klubova u kojima je igrao, osjetio u Vojvodini.
– Naravno da mi je Ajaks najveći klub, ali ne osjeća se pritisak. Najjači pritisak koji sam ja ikada imao je bio u Vojvodini. Ubijeđen sam da smo mi u to vrijeme imali veći pritisak od Zvezde i Partizana. Ubijeđen sam. Pokojni Bata, tada, ta vremena, ma to je bilo… Imali smo sastanke prije, poslije utakmice. Mi da izgubimo od Zvezde ili Partizana? Onda smo automatski kažnjeni! Kazna, karantin, to je smak svijeta. Morali smo da ih pobjeđujemo, nije bilo: ,,Idemo da igramo sa njima”. Nego si dobijao kaznu za neriješeno. Svaka utakmica je bila tenzija, pritisak. Ali dobro, lijepo je imati i taj pritisak, mada mi kao nacija malo pretjerujemo. Kao da će vrijeme stati ako se izgubi – rekao je Tadić.
