Fudbalski klub Rudar nalazi se u veoma lošoj poziciji. Dva kola prije kraja sezone, Pljevljaci su na posljednjem mjestu prvoligaške tabele. Iako matematički još uvijek imaju šanse da izbjegnu ispadanje u 2. CFL, realno gledajući, te šanse su minimalne. Devetoplasirano Jedinstvo ima pet bodova više od Rudara, što znači da je potrebno da Bjelopoljci izgube u naredna dva meča protiv Petrovca i Mladosti, dok bi Rudar morao pobijediti Jezero i Sutjesku – scenarij koji se čini teško ostvarivim.
Ovo nije samo težak trenutak za Rudar, već i poražavajuća situacija za crnogorski fudbal u cjelini. Još jedan veliki klub, nakon Mogrena, Čelika, Titograda i Zete, suočava se s katastrofalnim scenarijem. Mogren, Titograd i Čelik se nikada nisu vratili u 1. CFL, dok Zeta već ide ka 2. CFL. Sada gotovo izvjesno ista sudbina čeka jednog od najtrofejnijih klubova u Crnoj Gori.
Postavlja se pitanje – ko je kriv za ovakve poražavajuće rezultate ovih klubova? Razlozi su mnogobrojni i kompleksni.
Jedan od glavnih razloga je nedostatak finansijske stabilnosti. Klubovi poput Rudara često se suočavaju sa nedostatkom finansijskih sredstava, što rezultira lošim uslovima za igrače, nemogućnošću dovođenja kvalitetnih pojačanja i generalno lošim upravljanjem. A kad su finansije loše u ekipi vlada veoma loša atmosfera, koja se kasnije odrazi na terenu.
Mnogi klubovi u Crnoj Gori pate od neadekvatnog upravljanja. Nedostatak stručnog kadra, loše strateško planiranje i nesposobnost da se prilagode modernim trendovima u fudbalu dovode do toga da klubovi stagniraju ili nazaduju.
Crnogorski fudbal često gubi svoje najbolje talente u ranoj fazi njihovih karijera. Mladi igrači odlaze u potrazi za boljim uslovima i većom šansom za napredak, što ostavlja klubove poput naših bez ključnih igrača koji bi mogli pomoći u opstanku i napretku kako u domaćem, tako i na međunarodnom nivou.
Lokalne zajednice i sponzori često nemaju dovoljno interesovanja ili sredstava da podrže klubove iz svojih gradova. Bez adekvatne podrške, klubovi teško mogu održavati konkurentnost na prvoligaškom nivou. Bez jakih sponzora nema ni rezultata kako na domaćoj tako i na međunarodnoj sceni.
Rudar, kao jedan od najtrofejnijih crnogorskih klubova, ne smije biti prepušten sam sebi. Nije smak svijeta iako ispadnu “minersi” u niži rang. Međutim, potrebna je hitna intervencija na više nivoa kako bi se klub spasio dalje propasti. Katastrofa bi bila još veća da Rudar naredne sezone završi u regiji, što je bio slučaj sa Zetom, Čelikom i Titogradom.
