Budućnost je odlučila da ne pusti trojicu svojih fudbalera na pripreme kadetske reprezentacije Crne Gore, uz obrazloženje da su potrebni ekipi za naredna dva kola Prve CFL. U trenutku kada bi poziv nacionalnog tima trebalo da bude najveća čast za mladog igrača i klub koji ga razvija, u Budućnosti je procijenjeno da su klupski interesi važniji.
Takva odluka izazvala je burne reakcije među sportskom javnošću, posebno jer se radi o reprezentaciji koja nastupa na Evropskom prvenstvu — najvećoj mogućoj sceni za igrače tog uzrasta. Mnogi smatraju da upravo ovakva takmičenja predstavljaju priliku života za mlade fudbalere, ali i promociju crnogorskog fudbala u cjelini.
Sa druge strane, potpuno drugačiji primjer stigao je iz Tuzi.
FK Dečić bez ikakve dileme pustio je svog reprezentativca Marka Đokaja da se priključi nacionalnom timu. Štaviše, u Dečiću nisu gledali na to kao na problem ili gubitak za klub, već kao na razlog za ponos. Tuzani su se javno pohvalili činjenicom da imaju reprezentativca u selekciji koja predstavlja Crnu Goru na Evropskom prvenstvu.
I upravo tu leži suštinska razlika.
Jedni smatraju da je interes kluba iznad svega, čak i kada je u pitanju državni tim i najveća omladinska smotra evropskog fudbala. Drugi razumiju da nema veće reklame za klub od igrača koji nosi dres reprezentacije svoje države.
Jer fudbal nije samo tabela, naredno kolo i borba za bodove. Fudbal je i razvoj igrača, emocija, identitet i odnos prema nacionalnom timu.













