Jedan od najprepoznatljivijih fudbalera crnogorskog šampionata, Božo Marković, zvanično je okončao svoju profesionalnu karijeru. Fudbaler koji je obilježio čitavu jednu eru u dresu Sutjeske danas je objavio kraj aktivnog bavljenja fudbalom.
Marković je prve korake načinio upravo u nikšićkom klubu, a za prvi tim debitovao je još 2007. godine. Tokom godina je izrastao u ikonu “plavih”, a njegovo ime upisano je zlatnim slovima u istoriji kluba – najefikasniji je strijelac Sutjeske u eri crnogorske nezavisnosti.
U bogatoj karijeri sa Sutjeskom je osvojio tri šampionske titule i jedan trofej Kupa Crne Gore, a sezonu 2020/21. završio je kao najbolji strijelac nacionalne lige.
Pored matičnog kluba, Marković je nastupao i za Mladost, Mornar, Dečić AdmiralBet, Jedinstvo-Francu, Arsenal iz Tivta, a posljednje minute karijere odigrao je u dresu Čelika.
Na listi najboljih strijelaca u istoriji crnogorske Prve lige, Marković zauzima visoko četvrto mjesto. Ispred njega su samo trojica – Žarko Korać, Admir Adrović i Ivan Vuković.
Njegovo povlačenje označava kraj jedne ere, a Sutjeska i crnogorski fudbal ostaju bez jednog od svojih najvažnijih protagonista.
„Ne pišem često, skoro nikad, ali ovaj put moram zbog svih ljudi koji me vole, koji su me pratili i podržavali – da je došao dan kada završavam svoju skromnu karijeru, ali ČASNU I POŠTENU…”
Fudbal me je podigao, oblikovao i izgradio – nadam se u dobrog čovjeka.
Na prvom mjestu želim da se zahvalim mojoj porodici, Bogu, kumovima, prijateljima i svim saigračima – jer bez njih ništa ovo ne bi bilo moguće.
Neizmjerno hvala svim doktorima i fizioterapeutima, mojim prijateljima, koji su me mnogo puta vratili iz teških povreda i omogućili mi da nastavim da uživam u ovoj svetoj igri.
Nijesam zamišljao kraj ovako, i to svi znaju… Ali moram da istaknem sjajne ljude – Vido, Boko i Mrdelja – što su mi dali priliku da karijeru završim kao kapiten kluba koji za mene znači mnogo. Ogromna čast i privilegija.
Posebna zahvalnost legendarnoj porodici Međedović.
Na prve dvije slike – moj fudbalski početak, koraci, i čovjek koji me naučio svemu što znam o fudbalu… I, što je najvažnije, kako se voli i podržava najveći klub na svijetu – legenda grada i kluba, Dragan Međedović Medo.
Karijeru završavam kod prijatelja, saigrača, i na kraju – trenera. Njegov sin, Dražen – Diego Armando Međedović – istinska legenda.
Hvala mojim Vojvodama, na svim godinama nevjerovatne podrške. Hvala i FAP mašini koja me je uvijek prihvatala srdačno, iako su znali đe pripadam. Lokal-patriotizam iznad svega. Nadam se da sam vam vratio na jedini način koji znam – na terenu.
Znam da sam iz ove igre izašao kao pobjednik. Imao sam mnogo padova, ali i jedno ustajanje više. Zato – nikad ne odustajte.
To je to od Bonje. Što se tiče ove svete igrice – kako ste voljeli da me zovete – hvala vam još jednom svima od srca.
Živjeli mi… idemo dalje. 💪🇲🇪
„Bože, dao bih sve za još jednu karijeru.“
Maloletnicima je zabranjeno da učestvuju u igrama na sreću, učešće u igrama na sreću može izazvati zavisnost.