Pozvaće Galatasaraj u Berane

0

Bratstvo Bakića iz sela Zabrđe kod Andrijevice pokrenulo je inicijativu da dovede poznatu tursku fudbalsku ekipu Galatasaraj da odigraju prijateljski meč u Beranama, u znak sjećanja na njihove rođake, Mila i Pavla, koji su svojevremeno, sticajem okolnosti, bili među osnivačima i igračima tog kluba.

“Mi smo razmišljali o tome ljetos, ali nekako nam je to ostalo nerealizovano. Radićemo na tome, i nadam se da ćemo gledati Galatasaraj na fudbalskom stadionu u Beranama. To će biti prilika i da poslije postavljanja table na spomen kapeli u selu prije desetak godina, to prijateljstvo učvrstimo”, kazao je za Portal RTCG Novo Bakić.

Novo je bio predsjednik ove andrijevičke mjesne zajednice kada je polovinom 2014. godine visoka delegacija iz Turske posjetila Andrijevicu i u selu Zabrđe otkrila spomen ploču rođacima Bakić, Milu i Pavlu.

Čak i u ovim krajevima, a kamoli šire, tada se po prvi put čula neobična priča o dva mladića, koji su čudnim putevima sudbine bili osnivači najpoznatijeg fudbalskog kluba u Turskoj – Galatasaraja.

Te godine u Andrijevicu je stigla visoka delegacija koju je predvodio tadašnji ambasador Turske u Crnoj Gori, Mehmet Nijaz Tanilir, dok je sa njim bila i potpredsednica evropskog fudbalskog giganta, fudbalskog kluba Galatasaraj iz Istanbula, Čandan Erčetin. 

Gosti su donijeli dvije ploče, na našem i turskom jeziku, sa natpisom.

“U znak ličnog sjećanja na crnogorske učenike gimnazije Galatasaraj, dvojicu prvih igrača i osnivača prvog turskog fudbalskog kluba Galatasaraj, Mila i Pavla Bakića, s neizmjernim poštovanjem Fudbalski klub Galatasaraj”.

Tako je krenula malo poznata priča među seljanima da su njihovi zemljaci, saplemenici i rođaci osnovali ovaj poznati klub, a da je Milo bio možda najbolji fudbeler u istoriji Turske.

Bliski rođaci Bakići, Milo i Pavle, prije stotinu dvadeset godina, kao učenici gimnazije u Instanbulu, zajedno sa svojim drugovima osnovali su Fudbalski klub Galatasaraj. 

Spomen ploča rođacima Bakić, Milu i Pavlu

“Dva rođaka koji su u Galatasaraju bili poznati kao braća Milo i Pavle, jedni su od onih mladića koji su nam ovaj veliki klub postavili i ostavili u amanet. Ova dva mladića izuzetnih fizičkih sposobnosti, džentlamenskog mentaliteta i naprednih ideja Galatasaraj nikada nije zaboravio. Ne možemo znati da li su ovi mladići, koji su ostavili svoje srce na terenu, sanjali da li će Galatasaraj, klub kojeg su osnovali u učionici „B 12“, premašiti jedan vijek, da će postići veliki uspjeh i postati jedan od svjetskih klubova, ali danas, mi koji to posmatramo sa dozom sportskih emocija, sigurni smo da su postavili čist i čvrst temelj”, kazala je tada predstavnica Galatasaraja Čandan Erčetin.  

Rođaci Milo i Pavle pojedinačno su, zapravo, bili simboli izvanrednog prijateljstva između dvije države i dva naroda. Tokom dugih vjekova dva naroda koja su zajedno živjela, nakon što su se politički razišli, priča o braći Bakić je nastavila da živi kao priča o tome da se ljudi nisu razišli jedni od drugih. 

Oni su bili učenici Liceja, gdje ih je poslao kralj Nikola, vjerovatno uz uticaj  bliskog rođaka, diplomate u Carigradu Mitra Bakića, poslanika od 1890. do 1903. godine. Zajedno sa ostalim drugovima postavili su temelje fudbala u Turskoj i ostavili značajan trag u njegovoj istoriji. Poznati turski novinar, političar i diplomata, inače Milov drug iz školske klupe, Rušen Ešref Unajdin, napisao je svojevremeno da se po završetku Liceja, Milo nakratko vratio u domovinu i ubrzo ponovo otišao u Galatasaraj da igra fudbal i da upiše Vojno-inžinjersku akademiju. 

Po završetku akademije stekao je zvanje oficira i neko vrijeme služio Osmanskoj vojsci u kojoj je imao čin konjičkog potporučnika. Igrao je na poziciji desnog beka i u periodu 1905 – 1910, bio je nezamjenljivi prvotimac. 

Život se, ipak, na čudan način poigrao sa ovim mladićem, rođenim u Zabrđu 1888. godine. Naime, oktobra 1912. Crna Gora Turskoj objavljuje rat. Milo se, poput hiljade iseljenika, vraća u Crnu Goru i stupa u njenu vojsku. Tada je imao 24 godine i raspoređen je u štab Treće divizije.

Kasnije je bio oficir, ordonans u štabu brigadira Janka Vukotića. Kao poznavalac turskog, grčkog i francuskog jezika bio je član crnogorske delegacije koja je pregovarala oko predaje Skadra. Prema porodičnom predanju, razbolio se od kolere i umro u Kočanima 1913. godine, dok je turska štampa objavila da je poginuo u borbama oko Skadra (1913). 

Visoka delegacija iz Turske te 2014. godine u selu Zabrđu kod Andrijevice je obišla grob poznatog diplomate Mitra Bakića, koji je duže vremena zastupao Crnu Goru u Turskoj i koji je, kako je ostala priča, uspio da spoji do tada nezamislivo, dvije kulture i dva naroda. O tome i danas na seoskom objektu u Zabrđu kod Andrijevice svjedoči spomen ploča “braći” Bakić, Milu i Pavlu. Ona na našem jeziku je, na inicijativu bratstva Bakića, prije izvjesnog vremena odnešena na restauraciju.

“Izblijedila je, bila je nečitljiva. Sada je obnovljena i biće ponovo postavljena. Mi Bakići ne zaboravljamo naše pretke i bratstvenike. Potrudićemo i da realizujemo inicijativu da Galatasaraj zaigra na stadionu u Beranama. Mi želimo da i na taj način učvrstimo i širimo prijateljstva među narodima, uprkos ovom zlom vremenu koje je naišlo”, kazao je za Portal RTCG Novo Bakić. 

Ostavite odgovor

Please enter your comment!
Please enter your name here